Objavljeno

Penne alla vodka – zaboravljana klasika

Penne alla vodka – pašta  i umak od rajčica, začinjen dimljenom pečenom pancetom, preliven vodkom i zgusnut finim slatkim vrhnjem

Osamdesete su bile godine kada se vrhnje otkrivalo i u talijanskoj kuhinji, zapravo u južnjačkim, primorskim  regijama koje nisu bile tradicionalno vezane za upotrebu kiselog i slatkog vrhnja.

Penne alla vodka  – bio je strahovito poznat, slavan recept tih godina. Neki kažu da je izumljen u New Yorku, te kasnije perfekcioniran u Italiji, što bi, obzirom na savršeno izbalansirane različite ali međusobno nevjerovatno pripadajuće ukuse, moglo biti istina.

To je jelo kojeg su pripremali svi oni koji pojma nisu imali o kuhanju ; kuhali su ga svi prezaposleni koji su gladni  stizali kući u najčudnije doba dana a u hladnjaku ničega svježeg nije bilo. Kuhali su ga u studenstkim stanovima spremajući ga u rubrike «ponoćnih pašta « (kada se najedeš od «ničega» i za male pare). Nudili su  «penne alla vodka» u svim restoranima i u kombinacijama sa dimljenim salmonom, račićima, kobasicama ili pak bez ikakvih posebnih začina  – ostajala je osnova umaka rajčice, vrhnja, papričice i parmezana. Opet savršeno ukusno i iznad svega primjereno današnjem nedostatku vremena – sve je gotovo za manje od 15-tak minuta (uključivši i serviranje i pijuckanje aperitiva dok se skuha pašta). Blagovanje neizmjerno, zasitno, pikantno, savršeno.

Onda je nekako došla anatema bačena na škodljivu kaloričnost vrhnja, na njegovu pretjeranu uporabu koja prikriva kuharsko neznanje i koješta još. Penne alla vodka su ispale iz mode – u Kužini su se spremale u brodskim varijantama kada  bi dolazili mladi pregladnjeli i preumorni od kupanja i plivanja – ili pak oni drugi, važni ribari , hranitelji brodića u bližoj ili daljnoj okolici.

Ukratko,  recimo da su «penne alla vodka» bile  samo malo zaboravljene i stavljene po strani dok ih nismo ponovno izvukli vođeni revivalom upotrebe vrhnja u kuhinji.

(Penne su vrsta makarona koso odrezanih rubova; ima ih dužih i kraćih. Na fotogrfijama si fischioni, makaroni)

Za 4 osobe

Vrijeme pripreme : 15 min

Potrebni sastojci:

1 manji luk srebrenac

100 g dimljene pancete

1 čašica vodke  ( cca 0,5 ml)

400 g rajčica pelata

malo ljute papričice

1 dl slatkog vrhnja (može i malo više)

300 g penna (većih ili manjih) ili makarona (fischioni)

4 tanke kriške pancete (po želji)

50 g parmezana (po želji)

3 jž maslinovog ulja

Način pripreme:

Na zagrijanoj tavi popecite tanko, strojno rezane kriške pancete. Kada  su postale fino hrskave, izvadite ih na papir.

U tu istu – široku tavu u kojoj ćete i začinjati paštu – dodajte maslinovo ulje i fino isjeckan luk srebrenac. Samo malo ga prevrnite na masnoći da se «oznoji», zatim dodajte pancetu nasjeckanu na prugice ili kockice (po želji) i prodinstajte pazeći da luk ne potamni. Zalijte sa vodkom i sačekajte da alkohol ishlapi.

Tada dodajte isjeckane rajčice-pelate, smanjite vatru i pustite da se umak skuha. U širokoj tavi to ide brže – za nekoliko minuta počet će se odvajati masnoća od rubova umaka što znači da je kuhanje završeno.

Tada dodajte slatko vrhnje – najmanje 1 dl ali ako želite dobiti još kremastiji umak možete dodati i više. Pustite da se vrhnje dobro ugrije – u tom trenutku ubacite kuhane penne, pospite šakom parmezana, promiješajte i pustite da se sve dobro ugrije do točke vrenje.

Servirajte odmah – na svaki tanjur stavite krišku prepečene pancete. To je dodatak koji nije nužan – ali jako je fino. U mnogim receptima nema parmezana jer se mliječni dio umaka dobija vrhnjem. Dodatak parmezana se može sviđati ili ne.

Objavljeno

Napolitanska pizza «scarola»

Pizza con la scarola, punjena  salatom endivijom, začinjena maslinama, kaparama, grožđicama i pinolima – a može i sa slanim inćunima

Jedna od čuvenih napolitanskih pizza/pogača, nepoznata i neudomljena kod naših ali i kod većine drugih ljubitelja pizze, naviklih na klasična punjenja, pa još i najčešće «prepunjena» što ih jako odvlači od prave, istinske pizze napoletane.

Endivija, kod nas znana i kao zimska salata, spada u  široku porodicu radiča, također je malo korištena i gotovo posve nepoznata u svom kuhanom obliku. Najčešća termička obrada je miješanje sa kuhanim krumpirom – čime se, posebno ako je i znalački začinjena i poslužena – svrstava u red izvrsnih zimskih salata/priloga.

Kuhana postaje malo gorkasta i naravno izgubi svoju znanu hrskavost, ali zato postaje izvanredna podloga za začinjanje pizza, pogača pa čak i balkanskih pita.

U svojoj originalnj verziji radi se sa tijestom za kruh ili pogače. Ovdje je predložena sa kiselim ili matičnim kvascem (sourdough) čime – vjerujte  na riječ – doseže svoje vrhunce.

Vrijeme pripreme: čekanje da tijesto uskisne plus pečenje

za 8 osoba – za veliki pekač od pećnice

potrebni sastojci:

Tijesto :

950 g bijelog brašna

50 g raženog ili integralnog brašna

200 g matičnog kvasa ili 10 g suhog kvasca (uz njega ide 1 jž meda)

3 jž maslinovog ulja

2 žličice soli

800 g vode

Punjenje pizze:

2 kg salate endivija

3 jž maslinovog ulja

2 režnja češnjaka

2 – 3 jž kapara iz soli

obilatu šaku dobrih maslina iz ulja

3 -4 jž pinola

šaka suhih grožđica

4 fileta slanih srdela ili inćuna (po želji)

Maslinovog ulja za začinjanje

Način pripreme:

Najbolje tijesto za pizzu sa sourdoughom bit će ako u gore navedene sastojke  dodate svega 6 g kvasca – potrebno je 18 h dok uskisne. To je čisto savršenstvo – ali recimo da ćete dobiti izvrsno tijesto i na gore opisan način.

Mijesenje sa kiselim kvascem  je uobičajeno – barem pola sata autolize (ako ima vremena i više), zatim umiješavanja uskislog kvasca, dodavanje ulja i soli. Pregibavanje nakon 1 h – svakih 30 min, 4x. Nakon toga se tijesto ostavlja da uskisne do mjehurića.

Ako koristite suhi kvasac procedura je kraća, uobičajena za dizana tijesta: dok se volumen ne udvostruči.

U oba slučaja bitno je pažljivo istresti tijesto na dobro pobrašnjenu podlogu – pustiti 10-tak minuta da počiva, zatim presložiti na pismo. Tijesto podijelite na dva dijela (jedan malo veći za donji dio pizze) , prstima skupljajte rubove prema središtu, lagano ga  okretanjem trljajte da nastane hljepčić (NE MIJESITE), namažite sa maslinovim uljem, pokrijte papirom i čistom krpom i pustite da   ponovno uskisne, da se udvostruči.

Namažite pleh od pećnice sa maslinovim uljem , prenesite prvi hljebčić, prstima, kao da svirate klavir, polako ga raširite po cijeloj površini.

uskisli hljepčić prije postavljanja u pekač

Na njega složite skuhanu endiviju.

Poklopite sa drugim hljebčićem kojeg lagano raširite pomoću prstiju  i valjka na mjeru od pekača. Poklopite i rubove pričvrstite sa vilicom kako se prilikom pečenja pizza ne bi otvorila. Izbockajte je sa vilicom kako bi omogućili izlazak suvišne vode.

Na vrhu ponovno pokapajte dobrog maslinovog ulja pecite u dobro zagrijanoj neventiliranoj pećnici na 180/190, cca pola sata (zavisi od debeljine tijesta, odnosno veličine pekača. Tijesto mora biti tanko).

Priprema punjenja od endivije:

Izrežite endiviju  poprijeko na komade – operite je. Endivija je puna vode, tako da je treba prokuhati, vrlo kratko zatim odmah šupljom zaimačom vaditi na cjedilo, da se što bolje iscijedi.

U široku i veliku tavu stavite maslinovog ulja i par režanja češnjaka (kasnije ćete ih baciti), te pustite da se ulje namiriše.

Dodajte dobro oprane kapare iz soli, namočene grožđice, dobre masline (taggiasche ili kalamata), pinole i sve zajedno popržite na laganoj vatri da svi sastojci puste svoje okuse. tada dodajte endiviju, dobro promiješajte i dokuhajte je cca 5 minuta da izgubi dodatnu vlažnost te da upije sve ukuse iz bogatih dodataka.

Ohladite je.

(U tradicionalnim receptima idu i fileti slanih srdela ili inćuna – cca 2 – 4 fileta,međutim, katkada je taj ukus preagresivan. Izvanredna je i bez njih).

Pogača – pizza sa salatom endivijom
Objavljeno

GREGADA – croatian fish soup/ riblja čorba

GREGADA – riblja čorba, ujušak

Gregada, posebna riblja čorba napravljena slaganjem crvenog luka, povrća za juhu , krumpira, narezanog na tanke kriške na kojeg se slaže bijela riba, samo prekrije vodom i kuha na jačoj vatri

Recepata za gregadu ima koliko i  kuhara u Dalmaciji!  Ona je postala vrlo popularno jelo zadnjih desetak godina  posebno sa razvojem nautičkog turizma od kada je spominju mnogi strani gastronomi i novinari, opisujući je i nazivajući je tipično srednjo – dalmatinskom «fish soup» čak i «fish stew». Da je to tako govorim iz vlastitog iskustva jer npr. koncem 90. većina restorana na Kvarneru i Istri nije znala ni pripremala gregadu.

Teško je reći koliko je ova riblja čorba iskonsko dalmatinsko jelo, jer se njene brojne varijante susreću u Grčkoj. Pa čak i taj naziv «gregada» upućuje na grčko porijeklo. Ako je to uopće važno jer razlike između ribljih supa (zuppa), brodetta i općenito ribljih ujušaka u zemljama i otocima Jadranskog i Egejskog mora i nisu toliko velike.

 Dakle, pri čitanju ovog načina pripreme gregada bit će jako mnogo onih «ali» i «ja to ne bih». Posebno će biti primjedbi kako se u tom i tom restoranu  gregada  kuha na drukčiji način, na Hvaru se razlikuje od onih na Korčuli…

Prvo –  gregada  jako ovisi o vrsti i količini ribe koja se koristi. Kod kuće su to, nekako po pravilu, siromašnije varijante nego u nekom dobrom restoranu na otocima gdje se koristi izvanredna i nadaleko poznata oborita riba, pa im nije problem izmiješati više vrsta ribe, dodati po koji komad nekog dobrog raka, velikog škampa… Najbolje gregade u životu jeli smo na brodu, sa ribolovcima i malim hladnjacima, pa se «moralo» pojesti skoro sve što se ulovilo… Ali, to su ipak rijetke situacije. Neki imaju brod, neki imaju ribolovce, a samo malo njih i brod (čitaj dobro opremljene kuhinje) i ribolovce…

Drugo – vrlo je važna posuda u kojoj se kuha gregada. Mora biti široka, srednje duboka jer vam se inače redovito desi da stavite previše vode. Široka zbog toga što omogućuje samo jedan sloj povrća/krumpira i ribe  i praktičnije je, jer se riba lakše vadi. Gregada nije juha, ona se jede i žlicom i vilicom –  što je manje vode (jer ona mora samo prekriti sadržaj lonca) bit će jača, ukusnija, ali tekućina mora istovremeno dozvoliti da se krumpir i riba skuhaju.

Treće – se odnosi na dilemu da li u gregadi koristiti rajčice (što je čest slučaj, premda Korčulani kažu da se to naziva popara) i bijelo vino, koje zapravo služi da se oduzme ukus «friškine»  kod ribljih juha i ujušaka. Najbolje gregade po mom ukusu – kulminacija onih grčkih iz Soluna i Halkidikija – nisu imale ni rajčice ni bijelo vino. Rajčice  i vino, koji su neprikosnoveni u brudetu i ribljim umacima, u juhama daju neprijatnu kiselost . Ukusnije, mnogo bolje – barem po mišljenu ove kuharice – jest začinjanje  mješavinom soka od limuna, soli i papra pred kraj kuhanja.

Četvrto – gregada kao način pripreme bijele ribe je odlično rješenje, čak i za običnog oslića od 20-30 dkg, čak samo za jednu ili dvije osobe. Kada ste na dijeti, kada želite napraviti veoma ukusan i brz  obrok, posebno za večeru, kada kuhate oslića za dijete ili djecu – napravite gregadu. Treba vam manja posuda u kojem će riba ostati složena (oslić se pri tome zaokruži na način da dno repa stavite ribi u usta i pritisnite ga njegovim oštrim zubima), na dno stavite maslinovo ulje, složite nekoliko listova kapule ili ljutike, 1 češanj češnjaka, malo celera, 1 mrkvu isjeckanu na kolutiće i 1 -2 krumpira izrezanih na kriškice.  List lovora. Na to složite oslića (ili lastavicu, ili malu škarpinu) prelijte vodom, posolite, popaprite, i kuhajte desetak minuta. Pred kraj kuhanja dodajte par kapi soka od limuna.

Peto – zapravo pitanje koje postavljamo, posebno ako imamo  ribe različitih vrsta i veličina: da li izrezati ribu? To opet jako zavisi od ribe koja nam je na raspolaganju – veća riba, poput zubaca ili pagara, reže se na kriške; riba poput grdobine koja se duže kuha izreže se na manje komade. Možda su dobra rješenja gdje se za manje ljudi ostavi cijela riba oko 40- 50 dkg, kao npr kod oslića ili kovača, jer se radi o nježnoj ribi kako bi se istovremeno skuhala sa krumpirima i mrkvom. Druga, jednako dobra solucija jest  rezanje ribe na jednake komade.

Za gregadu se koriste sve vrste oborite  i bijele ribe – od one najcjenjenije do manje cjenjenih poput grdobine (mada je i ona postala skupa), zatim  raže, oslića, lastavice…  Nikako plava riba! Najbolja je ona od miješane ribe, uvijek dobro dođe neki rak i da još jednom ponovimo – riba ili komadi ribe moraju biti najmanje  od 30 – 40 dkg veličine, kako se kuhanjem ne bi raspali prije nego bude gotov krumpir

Vrijeme trajanja: 20-30 min

Za 4 osobe :

1,5 kg ribe (cca)

1 velika glava crvenog luka

2 režnja češnjaka

2 -3 mrkve

korjen i lišće peršina

2 lista lovora

komad celera

400 g krumpira

sol, papar, sok od ½ limuna

1 dl dobrog maslinovog ulja

Način pripreme:

Ribu dobro očistite i pripremite za gregadu : izrežite ako je potrebno vodeći računa o vremenu potrebnim za kuhanje

Na dno posude najprije stavite 2/3 predviđenog maslinovog ulja – prvi red je polaganje fino narezanih, tankih listića crvenog luka.

Drugi red idu tanko narezane kriške bijelog krumpira – bolje da se krumpir počne raspadati nego da ostane sirov jer je riba već gotova.

Treći red slažite komade ribe. Između ribe ušuškajte mrkvu i korjen peršina rezane na kolutiće ili prugice, češnjak, listove lovora i celer. Posolite i popaprite.

Sada stavite posudu na vatru i pustite nekoliko minuta da se na suhom malčice zapeče.

Tada nalijte vodu samo da prekrije ribu!

gregada od miješane ribe – grdobine i škarpina

Zakuhajte na nagloj vatri, poklopljeno, nakon čega stavite na srednje jaku vatru : povremeno prodrmajte posudu. Kada je riba skoro gotova, a krumpir kuhan, istucite ostatak maslinovog ulja, sok polovice limuna, narezane listove peršina i papar te prelijte preko ribe – lagano protresite i pustite da kuha cca pet minuta.

gregada od kovača – kao žgvacet

Gregada je vrlo jednostavno jelo – riba mora biti apsolutno svježa jer samo u tom slučaju ova riblja čorba postaje posebnih, jedinstvenih ukusa. Ako nemate svježu ribu (od noći, kako ljudi uz more kažu), onda se treba odlučiti za brudet, drugu karakterističnu mediteransku čorbu/ujušak koji ima mnogo više začina , bogato je, izvanredno ali i posve drukčije riblje jelo

Objavljeno

Bakalar tučeni na ligurnijski način

Bakalar tučeni s krumpirima na ligurnijski način – «brandacajun ligure», preokrenut na tavi sa začinima

Donekle sličan dalmatinskom tučenom bakalaru sa krumpirima, ali mnogo bogatijih ukusa! Fantastičan!

Za ovo jelo možete koristiti namočeni suhi  bakalar stoccafisso («stokfiš») ili odsoljeni, mekani baccala – procedura recepta je gotovo ista, pa čak i ukusi. Možda je jedino sa odsoljenim bakalarom struktura nježnija ali zato i snažnije slana, jer se ta vrsta bakalara nikada potpuno ne oslobodi soli, dok je kod suhog bakalara katkada potrebno na kraju i jače posoliti.

Vrijeme pripreme : 40 min

Za 4 osobe – 6 osoba

Potrebni sastojci:

400 – 500 g namočenog ili odsoljenog bakalara

200 – 250g bijelog krumpira

1 veća glava crvenog luka

2 -3 režnja češnjaka

4 jž pinola

šaka odsoljenih kapara

1 dl maslinovog ulja

2 lista lovora, peršin

Način pripreme:

Suhi bakalar namočite – dužina namakanja zavisi od vrste bakalara, ali ono je od 2 -4 dana, uz mijenjanje vode jednom dnevno. Najbolja vrsta suhog bakalara je «pauk», koji se posljednjih desetak godina prodaje u vakuum pakiranju, već dijelom istučen i najčešće imaju od 600 – 800 g. Dobro je kupiti takav bakalar, izvršiti proceduru namakanja i kuhanja, odvojiti zatim dio koji se odmah koristi a ostatak zamrznuti zajedno sa juhom.

Bakalar ispod soli koji je zbog svog fantastičnog mesa još i cijenjeniji nego onaj suhi, namakajte najmanje 36 sati. U ribarnicama koje prodaju taj bakalar drže ga u posebnim kadicama pod tekućom vodom.

Kod bakalara koji se «tuku» sa krumpirima ili drugim sastojcima, najbolje je uzeti express lonac – na dno lonca složite bakalar, prekrijte ga vodom i  kuhajte nekih 5 min, odnosno dok ne omekša.

Izvadite ga šupljom zaimačom u zdjelu i izmrvite na veće komade.

Sada u tu juhu dodajte krumpir izrezan na kriške – neka ga juha samo prekrije koliko je dovoljno da se skuha, ostatak juhe ostavite po strani. Probajte na kraju da li je krumpir dovoljno slan. Kuhani krumpir mora biti sočan – odvojite višak juhe, kasnije ćete je lako dodati.

Dodajte  samo 1 žlicu maslinovog ulja, zatvorite express lonac, uhvatite za ručice obavijene krpom da se ne ispečete i – snažno potucite, prodrmajte. Poklopac štiti od uobičajenog prskanja prilikom tučenja.

Otvorite poklopac – morate imati sočnu masu  krumpira i juhe, sa vidljivim komadićima krumpira koji je ipak pustio svoj škrob i fino zagustio juhu.

U međuvremenu napravite PEŠT OD PINOLA I ČEŠNJAKA – u malom blenderu grubo sameljite  2 žlice pinola i češnjak. Ostavite 2 žlice  cijelih pinola.

 U međuvremenu na tavi, na 2 -3 jž dobrog maslinovog ulja prodinstajte isjeckani crveni luk sa dva lista lovora . Kada je crveni luk zastaklio – ali nikako i posmeđio – ubacite tučeni bakalar sa pestom od pinola i cijelim pinolima.

Prodinstajte malo, dodajte malčice juhe i pustite par časaka da se sve lijepo prožme. tada dodajte krumpir, promiješajte sve na vatri – probajte da li treba dočiniti  i eventualno dodati koju žlicu juhe da se dobije sočna masa. Prokuhati pet par trenutaka da se sada svi ukusi ujedine.

Preostalo ulje jako ugrijte i u njega ubacite  odsoljene kapare (namakajte ih 5 min u toploj vodi, zatim procijedite, isperite i DOBRO posušite). Dodirom sa vrućim uljem kapare će se otvoriti poput cvijeta, i lagano popržiti. Odmah ih vadite mrežicom na papir u zdjelicu – sa njima ukrasite i zapravo začinite na vrhu «brandacajun», kapajući na svaki tanjur još dodatno ulje od isprženih kapara.

Bakalar ljubi ulje a o vinu nakon ovog božanstvenog pjata da i ne govorimo!

Objavljeno

Rižot od cikle začinjen fondijem od sira

Rižot od cikle začinjen fondijem od pikantnih sireva, posut popečenim orasima

Ovaj rižot prekrasne crvene boje, koju samo cikla može dati,  malčice slatkast , tek koliko treba kako bi se ujedinio sa kremom pikantih sireva : fondijem, koji mu daju dodatnu mekoću i pojačavaju ukus. Bez nekog jačeg  ukusa ovaj rižot bio bi suviše neutralan – stoga je jako važno da imate neki jači začinski element.

Fondi od sira ili sireva stoga je pravo rješenje – treba samo pronaći odgovarajuće sireve. To može biti gorgonzola (piccante) ili ona slatka, blaža, odnosno neki od sireva s plemenitom plijesni koji vam se sviđa. Sir može biti i jačih ukusa, jer rastopljen u slatkom vrhnju oni će biti nešto ublaženi. Odlična  je kombinacija  slatke gorgonzole, zatim taleggia, gruyera ili racletta.

Sve ostalo spada u klasičan postupak pravljenja rižota

Vrijeme pripreme : 30 min

Za 4 osobe

potrebni sastojci:

200 g cikle

1 ljutika

1 manji pori luk

½ dl bijelog vina

1 -1,5 l kokošje juhe

50 g parmezana

3 jž maslinovog ulja

12 jž riže za rižote – vialone nano, Roma, carnaroli

Fondu od sira :

½ dl slatkog vrhnja maksimalne masnoće

100 g topivog sira ili sireva ( gorgonzola, taleggio, grojer, raclette)

papar, (pola žličice škrobnog brašna (po želji)

Orasi – šaka popečenih oraha

Način pripreme:

Ciklu naribajte – ljutiku i pori luk fino isjeckajte.

Na masnoći (ovdje je korištena masnoća od pečenja) samo malo prodinstajte ljutiku i pori luk. Odmah ubacite naribanu ciklu, posolite, poklopite i tako «dušite», dinstajte cca 5 minuta, dok ne omekša. Ako vam se čini da bi mogla zagorjeti dodajte vrlo malo vode.

Tada ubacite rižu – ovdje je riža manjeg zrna poput vialone nana. Promiješajte rižu sa omekšalom ciklom, malo popecite i onda zalijte bijelim vinom. Pustite par časaka da alkohol ishlapi i onda započniti zalijevanje rižota – uz često miješanje i «zabranu» udaljavanja od štednjaka – vrućom, kipućom juhom od kokoše. Možete koristiti i juhu od povrća, ali mnogo je bolja kokošja.

U međuvremenu napravite fondi . radi se zapravo o pojednostavljenom topljenju sireva. U malu psudu ulijte slatko vrhnje, narezan sir ili sireve, i pustite da se poako otpajau na vatri. Čim uzavre – ugasite. (Možete ga zgusnuti sa polažličice škrobnog brašna ili maiidine, ali nije nužno). Promiješajte i držite na toplom. Popaprite – crnim ili ružičastim paprom.

Kada je riža skoro pa gotova – ima dakle još malčice tvrdo srce zrna, ulijte posljednji kutalj juhe i dobro promiješajte. Tada se već fino valja – ugasite, dodajte svježe nariban parmezan, orah hladnog maslaca i potucite rižot – ili laganim bacanjem rubova u zrak ili energičnim miješanjem kako bi se ispustila škrob iz riže. istina, to se događa cijelo vrijeme dok miješate rižot i zato su ovakvi rižoti kremasti, nikada nisu suhi.

Izvadite rižot na tanjur, dlanom potucite dno tanjura da se fino rasporedi, zatim nakapajte fondi po vrhu (količina mora biti začinska), pospite orasima i ukrasite svježim timijanom, ili mažuranom.

Objavljeno

Rižot od buče i gorgonzole

Rižot od buče , pred kraj kuhanja začinjen gorgonzolom piccante, svježe mljevenim parmezanom i posut hrskavim, pečenim orasima

Jedan klasičan rižot koji može biti predstavljen na svakoj svečanoj večeri zbog svoje fine, kremaste strukture i jako lijepog izgleda.

Odličan je i kao poseban, jedini obrok jer je bogat mineralima i vitaminima. Ovdje je važno imati neki jaki, pikantni sir – idealna je dobra gorgonzola (ne slatka već piccante) , bilo koji dobri sir sa plemenitom plesni, ili pak neke druga mješavina sireva po volji.

Za 4 osobe

vrijeme pripreme: 25 min

potrebni sastojci:

400 g buče ( butternut ili muškatne buče)

1 -2 ljutike

150 g gorgonzolla piccante

80 g parmezana

3-4 grančice majčine dušice (timijana), korica limuna

šaka oraha

1 dl bijelog vina

1,2 (cca) l juhe

12 -13 jž riže (vialone nano ili carnaroli)

3 jž maslinovog ulja

Način pripreme:

Buču izrežite na kockice – ako koristite hokaido, koristite i koru (mada hokaido zna biti malo brašnjava, tako da su za ovu vrstu rižota bolje druge vrste)- ljutiku također fino izrežite. Gorgonzolu izmrvite i naribajte parmezan. Ovaj rižot vrlo je brzo gotov i stoga morate imati sve sastojke pripremljene, na dohvat ruke.

Pripremite juhu koja mora kuhati, za zalijevanje rižota.

Na maslinovom ulju lagano zazlatite ljutiku, dodajte buču, posolite i prodinstajte dok ne počne zagarati. Tada ulijte kutalj juhe , pustite da buča kuha dok ne ostane na suhom – slijedi ubacivanje riže, koju također malo popecite i kada se počne sušiti zalijte bijelim vinom. Promiješajte i kada je alkohol ishlapio dolijte jednu – dvije zaimače juhe i započnite uobičajeno kuhanje rižota : često miješanje i zalijevanje sa juhom.

Orahe popecite u neko maloj tavici, naravno bez masnoće.

Nakon cca 18 minuta kada je riža kuhana al dente, ostavite rižot sočno jušan , ugasite vatru, ubacite izmrvljenu gorgonzolu, parmezan, listiće timijana i malo naribane korice limuna. Dobro potucite rižot – energično ga promiješajte da riža pusti škrob i da rižot ostane kremast. Gorgonzola će se lijepo otopiti – zato i nije potrebno tučenje rižota sa maslacem. Ali, treba reći da svaki rižot traži maslac na kraju – ako se ne držite baš prave dijete, dodajte ipak na kraju i lijepi «orah» maslaca.

Prije serviranja ubacite grubo izrezane orahe – na sredinu svakog tanjura dodajte polovcu jezgre i malo popaprite. Posebno ako imate ružičast papar.

Ukrasite svježim listićima timijana – ovdje su i cvjetići boražine

Objavljeno

Rižot od (ostataka) pečenja i graška

Rižot od ostataka pečenja, narezanog na kockice i   graška, začinjen umakom od pečenja i na kraju tučen sa maslace i parmezanom

Nakon prazničkih ručkova – i ne samo njih – ostanu komadi pečenja koje mnogi ili ne vole ili jednostavno, zasićeni krasnim toplim pečenjem prijašnjeg obroka, ne znaju kako iskoristiti.

Može se dobiti izvrstan, ali zaista izvrstan rižot –podsjetit će vas na dobru varijantu  jednog drugog , krasnog jela biži-riži. Dapače, nakon prazničkih prejedanja  dobro dođe jednostavan obrok koji sadrži sve komponente zdravog jela : meso (proteini), povrće(minerali) i rižu (ugljikohidrate), začinjene dobrim sirom i maslacem.

Za 4 osobe

Vrijeme pripreme : 20 min

Potrebni sastojci:

200 – 300 g ostataka pečenja (teletine, peradi, svinjetine)

3 -5 jž preostalog umaka od pečenja

300 g smrznutog graška

1 glavica crvenog luka ili 2/3 ljutike

12 – 15 jž riže za rižote (originario, nano)

1l juhe (za zalijevanje rižota)

50 g ribanog parmezana

30 g maslaca

2 -3 jž maslinovog ulja

Način pripreme:

Hladno pečenje narežite na kockice – naročito su dobra ona pečenja koja se rade u posudi na vatri (vlažna / «in umido» jer su jako sočna i puna umaka, poput telećih prsiju koja, podgrijana, nisu baš vrhunac) . Glavicu luka narežite na listiće.

U širokoj tavi u kojoj ćete kuhati rižot, stavite ulje i samo malo prodstajte crveni luk. Dodajte smrznuti ili svježi grašak, i njega samo kratko prodinstajte nakon čega dodajte kockice pečenja, umak od pečenja i zalijte sa prvom kutljačom tople juhe.

Neka  sve malo kuha kako bi se sastojci umaka za rižot fino ujedinili. Tada dodajte rižu i započnite kuhanje rižota – uz često miješanje i dolijevanje jedne do dvije kutljače kipuće juhe. Polako i pažljivo – zaboravite na one «ne-rižote» koji se dobijaju kuhanje riže posebno pa onda ubacivanjem u umak.

Kada je riža kuhana a da joj je «srce» još malo tvrdo – «al dente», ugasite rižot pazeći da ostane dosta sočno zaliven sa zadnjoj kutljačom juhe. Ubacite hladan maslac i parmezan i započnite tučenje riže – ili energičnim miješanjem ili, što je sigurno najbolje, bacanjem rubova na tavi u zrak. riža će dodatno pustiti škrob i napraviti umak kremoznijim.

Količina riže po kuharskim propisima jest – 2,5 do 3 jušne žlice po osobi. Ovdje je korištena riža manjeg, okruglog zrna , stare sorte nano, ali možete koristiti bilo koju drugu rižu za rižote (dakle, ne onu dugog zrna). Juha može biti mesna (od koke ili goveđa), povrtna ili od zakuhane kocke. Nije baš vrhunac kuharstva, ali za ove situacije, ostaje praktična varijanta.

Objavljeno

DOMAĆI MLINCI

Mlinci, pečeni listovi tjestenine, kuhani u slanoj vodi i bogato začinjeni umakom od pečenja purice, patke ili guske

Purica je tradicionalno praznično, božićno pečenje u našim krajevima – u Dalmaciji to je bila domaća, vlaška “tuka” dok je u Hrvatskom zagorju  i sjevernoj Hrvatskoj, pečena i poslužena sa mlincima, jedno od najpoznatijih jela. Zapravo jedno od onih jela koje , poput dalmatinske pašticade, postaju zaštitni kulinarski znak ovih regija.              Studentkinju iz Dalmacije, kakva sam bila  nekad davno u doba kada se o kuharstvu i gastronomiji jako malo znalo i pisalo – pozivi na puricu sa mlincima zagrebačkih rođaka, bili su poseban događaj. Kada sam diplomirala teta i  “babi” napravile su mi slavlje sa tim omiljenim jelom. Naravno da sam ga usvojila i pridružila mlince našoj tradicionalnoj tuki za Božić. Od tada, to je i jedini stalni jelovnik za Božić u našoj kući – okupljali smo se sa roditeljima dok su bili živi, kasnije kada su počeli odlaziti spominjali smo  omiljeno jelo  svakog od njih… danas su djeca i drage pridošlice i njihovi roditelji…Unuci koji obožavaju mlince… Suprug i još neki koji ne jedu perad, ali sa mlincima prođe i to. Ukratko, purica s mlincima, koju ponekad zamijene patka ili guska (jer domaće purice nije lako dobiti) ostaje i dalje jelo Božića,  uspomena na roditelje i studenstke dane.

Mlinci u Kužini – naravno domaći. Kako to obično biva sa razvojem ukusa i kuharskog znanja, odmaknemo se od nekog originalnog recepta, mada i njih ima puno, sa  manje ili više jaja ii čak potpuno bez jaja, debljih, tanjih sa prepečenim, izgorenim točkicama… Od svega toga izabrala sam izgled i okus koji mi se najviše sviđa : ovo su mlinci sa dosta jaja, uz dodatak malo mlijeka (tek toliko), tanko su razvučeni i pečeni do zlatne boje. I što je posebno važno uvaljani i začinjeni u dobrom umaku od pečenja – ne masti, već umaku koji sadrži tek dijelom masnoću ptice koja se pekla. Zamoljena za recept, rado ga postavljam :

Za 8 – 10 osoba (nama je to jedan od priloga)

5 cijelih jaja

500 g brašna (ili malo više)

1 dl mlijeka

prstohvat soli

Način pripreme:

Umijesiti čvrsto tijesto – mijesiti energično i barem 5 minuta. Ostavite da počiva 30- tak minuta.

Tijesto podijeliti na manje komade i razvlačiti – najbolje je u stroju za razvlačenje pašte. Ide brzo i bez napora. Postupak rastezanja je kao kod svake pašte – najprije na širem dijelu, uz dva preklapanja, zatim na srednjoj debljini i konačno na predzadnjem broju na stroju. Ako vam je to pretanko, onda izaberite treći broj od kraja.

Razvučene trake stavljati na okrenutom pekaču – ja to radim sa dva pekača u ventilacijskoj pećnici, na 170. Kada fino zazlate na jednoj strani, okrenite ih na drugu i pustite još 5 minuta. Pazite – ne udaljavajte se od pećnice jer su jako brzo ispečeni!

Pečene mlince samo prokuhati u slanoj vodi, dobro procijediti i uvaljati u umak od pečenja.

UMAK od pečenja za mlince – ne smije biti masnoća koja se sakuplja na vrhu, vrlo često, pregorjelog umaka od pečenja. Za svaki umak od pečenja koji se služi dijelom preliven preko posluženog pečenja  a dijelom u posudi za umake pored pečenja iz kojeg svatko dodatno dolijeva na svojem tanjuru – vrijede ista pravila.

Začinjanje purice ili peradi zavisi od ukusa – bitno je da se na kraju odvoji žlicom masnoća od ostalog dijela umaka : dobro je ostaviti vrat purice ili druge peradi, iznutrice,  uz korjenasto povrće, crveni luk, začine, uz pečenku . Od masnoća najbolje je maslinovo ulje, (kao podloga), uz maslac čime se namaže purica. Uz perad jako dobro ide i neka naranča nabodena klinčićima koja se stavlja u utrobu (ako nemate posebnog punjenja) koja daje poseban ukus, kiselost ali i slatkoću karameliziranjem sokova na kraju. Dobar umak od pečenja znači da se peče na nižim temperaturama, da se pečenje zalijeva dobrim vinom (nema straha od alkohola jer on pečenjem hlapi, a dodaje savršen ukus) te da se pred kraj pečenja – kada se pojačava temperatura da se uhvati korica, odlije većina umaka kako ne bi zagorio i ishlapio.

Taj umak – pazite da nije premastan, masnoću ostavite za dovršetak pečenja – posebno odvojite u manju posudu. Dolijte 1 -2 dl juhe (ja ponavljam  neko dobro suho vino, zavisno od pečenke – ili čak porto, calvados (kod svinjetine npr.), u kojeg treba umutiti žlicu- dvije maidine, škrobnog brašna. Pustiti da alkohol ishlapi, uz stalno miješanje . Dobija se izvrstan umak od pečenja – začinjanje skuhanih i dobro ocijeđenih mlinaca, koje stavite u pećnicu pored mesa da se ne hlade.

Kasnije se mogu još dodatno začiniti umakom ako je potrebno.

 Kod nas je običaj da se pečenje razreže na manje komade (mislim da to srećemo posvuda u Evropi) za razliku od npr. američkog načina služenja purice , peradi ili drugog pečenja koje se iznosi na stol u komadu, pa onda domaćin finim, oštrim nožem reže kriške prsa od peradi ili nekog drugog pečenja… To sigurno daje utisak domaće atmosfere, nekadašnjih farmerskih odnosno seoskih prazničkih stolova, ali zapravo nije osobito praktično : najprije traži eleganciju i vještinu rezanja, ali masnoća od pečenja prska (osobito kada ima kostiju, što je kod peradi uobičajene težine, nemoguće izbjeći). U svakom slučaju mnogo je bolje i lakše  izrezati u kuhinji, na nekoj velikoj dasci, lijepe komade purice, složiti ih na duboki tanjur i preliti sokom od pečenja. Prekriti alu folijom i staviti u toplu pećnicu da se ne hladi do posluživanja.

Mlince služiti  u odvojenoj zdjeli – najbolje u nekom lijepom porcelanskom pekaču. i tek na tanjuru vaditi pored komada pečene purice. Prelivati ostatkom umaka koji se služi u posudi za umake.

Kod ovakvih posluživanja praktični su mali grijači, podlošci koji se stavljaju ispod pekača na stolu, kako se pečenje i mlinci ne bi hladili.

Objavljeno

Kandirane kore naranača, limuna, cedra…

Kandirane kore naranče, limuna, cedra, mandarine, grapefruita najprije namakane u vodi, zatim prokuhane i zalijevane sirupom od šećera

Plodovi neprskanih agruma- naranača, limuna, mandarinki kao jedan od najljepših darova prirode i stari , tradicionalni sicilijanski recept za kandiranje kora. Kod nas je najčešći običaj kandiranja kora koje imaju vidljiv šećer , međutim nekima je to uvijek preslatko , pa pokušavaju otresti kristal šećer kako bi uživali što više u okusu kora.

Zanimljivo je da su ove, zapravo, tipične kandirane kore agruma usprkos kuhanju u sirupu minimalno slatke : izvanredne su za grickanje ali njihova je glavna namjena u slastičarstvu , gdje se u receptima pojavljuju kao “isjeckane kore kandiranog voća”. Nema potrebe  objašnjavati da su domaće kandirane kore koje u Italiji prodaju Sicilijanci na adventnim kioscima po gradskim pjacama neuporedivog ukusa od onih kockica koje kupujemo po samoposlugama na policama za slastičarske mirodije. A ove baš super domaće – bez obzira što nemamo sve vrste agruma koje nude Sicilijanci, još jednom su bolje od onih na adventnim štandovima.

Posla oko njih ima minimalno – jedino što traje postupak namakanja i čestog mijenjanja vode.

 2 kg naranača, limuna – SAMO KORE

1600 g šećera

Način pripreme

1. Narežite koru naranče ili limuna na veće kocke ili prutiće. Stavite u zdjelu hladne vode u kojoj neka stoje tri dana. Često mijenjajte vodu – i do 5-6 puta

2. 4. dan procijedite i ubacite u obilato kipuće vode. Kuhajte 15-20 minuta ali pazite da se ne prekuhaju. Idealno je kada čačkalica prolazi glatko kroz njih. Ocijedite ih i vratite u zdjelu

3. Prokuhajte par minuta 900 g vode sa 600 g šećera.Prelijte po procijeđenim korama  i ostavite da stoje 1 dan.

4. Sljedeći dan odlijte taj sirup, dodajte mu novih 250 g šećera, prokuhajte nekoliko minuta i prelijte preko kora. Neka tako ostanu još jedan dan. Ponovite isti postupak treći i četvrti dan – dakle, svaki put odlijte sirup, dodajte novih 250 g šećera, prokuhajte i prelijte preko kora.

5. Izvadite kore na kuhinjski papir, pustite da se prosuše i spremite u dobro zatvorene staklenke. Mogu trajati više mjeseci

Jedu se kao grickalice ali nenadmašne su u kolačima jer daju im poseban miris i okus. Tek tada ih isjeckajte na kockice kako se najviše i traži u receptima

pastiera napoletana – prekrasan uskršnji kolač čije je punjenje od kuhanog žita, skute, jaja i bogato začinjeno kandiranim narančama i cedrovima

Objavljeno

Fougasse – pogača za sve prilike

  Fougasse, provansalski kruh/pogača sa začinskim travicama, maslinovim uljem i sjeckanim maslinama

  Ili, još jedna od brojnih varijanti ove nenadmašne mediteranske pogače : dok u balkanskim pogačama, jednako tako poznatima i slasnima, često susrećemo mlijeko, jogurt, slani sir i jaja, ova je pogača više kruhasta: idealna je za sva jela sa  ribom,  za tipične namaze poput tzatzikija, pašteta od tune,humusa, mariniranu ribu ali i za sirne namaze, kajmak, ajvar ;  kao stvorena za posne trpeze Badnjaka ili Velikog petka. Isto tako je odlična uz roštilje, kobasice, suhe nareske… jednostavno, kao i svaki, izvorno dobar kruh ide uz sve. .. onako mlaka, tek izvađena iz pećnice, hrskavih rubova, sa ukusima  maslinovog ulja i svježih travica, uz ostale začine koje možemo izabrati od prilike i inspiracije, ona je prijetnja svakoj dijeti jer svaki zalogaj zove sljedeći.

Začinja se i puni na brojne načine . Pred vama je lijepo izbalansirani recept pogače za sva vremena : osim ružmarina, mažurana, timijana  te fino isjeckanih crnih maslina taggiascha ili kalamata, dodatno poprskana maslinovim uljem i origanom, ne pretjerano tanka da se ne osuši i «baškota». Meni je najbolja u kombinaciji 400g bijelog brašna i 100 g pirovog ili crnog brašna.

Vrije pripreme: 10 min + 2h za dizanje tijesta

Za : 2 do 8 osoba (zavisi od sklonosti pogačama)

potrebni sastojci :

400g bijelog brašna

100g pirovog brašna

7g suhog kvasca

1 jž meda

2 žličice soli

2 jž maslinovog ulja + plus mazanje pekača i pogače

2 žlice sjeckanog svježeg ružmarina

2-3 grančice svježeg mažurana i timijana

2 obilate žlice sjeckanih maslina taggiascha ili kalamata

‘4-5 isjeckanih suhih rajčica iz ulja ( po želji)

350 ml  mlake vode (25 stupnjeva)

Način pripreme:

1) Promiješajte brašna s a suhim kvascem – dodajte sve ostale sastojke. Uz postepeno dodavanje vode, umijesite tijesto. Stavite ga u zdjelu, pokrijte i pustite da udvostruči volumen. Idealne su plastične zdjele sa poklopcem – kada je tijesto uskislo poklopac se automatski otvori

2) uskislo tijesto preokrenite na oštrim brašnom posut silikonski podložak : pripremite dva pekača ako želite tanji fougasse, lijepo raširen poput lista, ili malo deblje koji će stati u jedan veliki pekač od pećnice. Dno namažite maslinovim uljem i sa tako umašćenim rukama presložite tijesto poput pisma : gornji dio do polovice, zatim lijevi pa desni i na kraju donji. Dobit ćete jednu štručicu.

3) prepolovite je na pola i prebacite u pekač – nauljenim rukama (maslinovo ulje, ne zaboravite!) polako prstima pritiskajte tijesto u što tanji, ovalni oblik. Izrežite škarama procjepe kao da radite listove i još ih malo razdvojite prstima.

4)namažite maslinovim uljem, pospite suhim origanom i pustite još cca 30 min da  fougasse ponovno uskisne.

5) u međuvremenu ste zagrijali pećnicu na 220 – ako je ventilirana tada možete peći  istovremeno oba pekača. Pogača se peče cca 20 – 30 min (zavisno od pećnice)- treba dobiti lijepu boju.

6) vruću pogaču/pogače izvadite na neku rešetku da se hladi

deblja pogača: fougasse napravljen sa kiselim/matičnim tijestom, tako da je i više uskisao

Fougasse je u originalu tanak – zavisi za koju vrstu jela ga želimo koristiti. Uvijek je nenadmašno dobra pogača

Hladi se – uvijek izlazi iz pećnice u zadnj čas