Posted on

Pašta sa gljivama u finoj kremi od pečene hokaido buče – pravo jesenje jelo

 Sve do nedavno od buča smo poznavali samo neke vrste, jela su se svodila na pite-bučnice, variva i krem juhe. Sada su nam dostupne brojne vrste buča i zapravo tek učimo koja  je buča  za određeno jelo najbolja.

U ovom receptu kremozitet umaku od ispasirane buče daje manja količina slatkog vrhnja, koje se  posljednjih godina, nekako, izbacuje iz recepata. Nekada je vrhnje bilo jako popularno, čak do te mjere da se koristilo i gdje treba i ne treba, u većim, za ostale sastojke,  čak prevladavajućim količinama. Onda je nastupila svojevrsna anatema, slično kao i sa maslacem i svinjskom masti. Međutim, logika nalaže da ne treba slijediti modu, čak ni kuharsku, pod svaku cijenu – ovdje je vrhnje naprosto krasan dodatak kremi od gljiva. Ako ipak želite izbjeći vrhnje – gljive izmiksajte sa nekoliko žlica vode od kuhanja pašte. Dodajte u tu vruću smjesu pečene buče, 2-3 žlice kipuće vode od pašte i  lijepu kocku maslaca.

Vrijeme pripreme: 40 min

Za 4 osobe

Potrebni sastojci:

300 g cca buče hokaido

250 g svježih gljiva

1 dl slatkog vrhnja (po želji)

2 režnja češnjaka

2 grančice svježeg timijana i mažurana

1 list lovora

4 jž maslinovog ulja

40 -50g svježe naribanog parmezana

240 g kratke pašte (svrdla, mašnice, makaroni, šurle)

listići peršina, za ukras

Način pripreme:

1. Izrežite hokaido buču na manje komade (kod hokaido buče ne treba odstraniti koru) i položite ih u pekač. Posolite, popaprite, prelijte s maslinovim uljem i obavezno dodajte listiće svježeg timijana i mažurana. To će dati vrlo lijepi miris pečenoj buči i cijelom jelu. Pecite na 200, cca 20-tak minuta, dok buča potpuno ne omekša.

2. Gljive – ovdje su gojeni “čavlići” ali mogu biti i vrganji, lisićice, zapravo bilo koje gljive. Kod divljih “čavlića” (armillaria gallica ili mellea, mislim da se zovu crnogorična puza, u Sloveniji su to štorovke)) gljivari preporučuju da se obare u kipućoj vodi prije pripreme jer su ukusnije i zdravije. Veće gljive razrežite, manje ostavite u komadu i pažljivo ih očistite kistom od ostataka zemlje.

3. U široku tavu, u kojoj ćete i začiniti paštu, stavite 2-3 žlice maslinovog ulja, list lovora i 2 režnja češnjaka prerezane na pola. Pustite da se ulje namiriše (da vam češnjak ostane svijetle boje), zatim ubacite gljive i na jačoj vatri, popecite ih nekoliko minuta.

Posolite i ugasite.

4. Pečenu buču stavite u užu posudu, dodajte sve njene sokove i blenderom ispasirajte. Ulijte cca 1 dl slatkog vrhnja i opet kratko zavrtite blender. Nakon toga ovu kremu dodajte u gljive i promiješajte.

5. Skuhajte neku kratku paštu- ovdje su svrdla (fussili koja jako volim jer u svoje režnjeve krasno upijaju umak), ali dobre su i mašnice ili uski makaroni, šurle. Kod ovakvih kremastih umaka (posebno s vrhnjem) treba izbjegavati dugačku paštu poput špageta a početnici čak i rezance, jer zahtjevaju vrlo spretnu ruku u tučenju. Inače se dobije ljepljiva masa.

6. Paštu kuhanu “al dente” šupljom žlicom vadite iz kipuće vode direktno u tavu. Hitro promiješajte. Ugasite i dodajte svježe naribani parmezan. Promiješajte i odmah servirajte. Zbog ljepšeg kontrasta boja, na kraju dodajte i isjeckanog svježeg peršina

Savjeti i posluživanje:

Jako je važno da se kod kuhanja pašte držite mjera, što je kod nas najveća greška. Naime, uvijek se svima čini kako će biti malo pašte, pa se onda ona obilno dodaje. Tada nedostaje umaka – jer količina umaka kod pažljivo pisanih recepata mora odgovarati količini pašte.

Kod kratke pašte ne vrijedi klasično pravilo 70g po osobi jer ona dosta naraste (posebno kod mašnica!).  Tim više što onako, kada se gleda suha, tek izvagana na tanjuru – djeluje kao vrlo mala količina. Međutim dovoljno je 60g! To je istovremeno i količina koju možete jesti ako ste na dijeti i vrijedi za sve one koji izbjegavaju ugljikohidrate. Naravno, vrijedi i za slučajeve kada je pašta predjelo nakon čega slijedi još nešto – meso, riba, salate i sl.

 Savjet vezan za parmezan : nemojte kupovati ribani sir iz vrećice. Ne znate što je unutra, vrlo često je užegnut i mnogo je skuplji od komada pravog parmezana kojeg ćete svaki put svježe naribati. Ostatak sira, uvijek u komadu, spremite u hladnjak u dobro zatvorenoj kutiji

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)