Tortica – složenac od inćuna

Mnogima je posve nezamislivo što se sve može napraviti od jeftine plave ribe poput srdela ili inćuna! Ovo je jedan od brojnih, meni osobno najdražih , recepata složenaca od inćuna, kojima obiluje jug Italije

Ukusne tortice, ili neka vrsta složenca, jer ih možete napraviti i u nekoj većoj posudi dnosno formi, zahtjevaju jedino malo više posla kao i sve minijaturne stvarčice u kuhinji. Stoga napravite ovo jelo kada na ribarnici ugledate velike, debele inćune : bit će ih lakše raspolutiti i složiti u modle.

Vrije pripreme: 1 h

Za 4 -6 osoba :

Potrebni sastojci:

1 kg svježih inćuna

500 g krumpira srednje veličine

500 g rajčica, zrelih, čvrstih

3 jž kapara iz soli

kitica peršina i majčine dušice(timijana)

1 dl maslinovog ulja

1 režanj češnjaka

sol, papar

2-3 jž krušnih mrvica

1 limun – korica

 

Inćunima odstranite glave izvlačeći istovremeno i utrobu. Brzo ih properite u hladnoj vodi i složite u cjedilo. Nakon toga uzmite inćun i palcem, zapravo noktom, povucite od vrha prema dnu, po središnjoj kosti kako bi je odvojili od i raspolutite ih. Ostat će zajedno na jednom kraju i otvorit će se poput knjige.

Kapare iz soli najprije operite ispod tekuće hladne vode, zatim ih potopite u čaši vode kako bi ih još bolje oprali od soli. Krumpir u kori stavite kuhati u osoljenu vodu i kada je gotov, procijedite ga i pustite da se ohladi. Isjeckajte peršin s češnjakom i zalijte sa 2-3 žlice maslinovog ulja.

Male modle,  tzv. cocotte, namažite smjesom maslinovog ulja i peršina i obložite prezlama. Složite propolovljene inćune od dna prema gore – obložite stijenke i pustite da malo vire vani: lagano ih posolite, popaprite i izribajte po njima koricu limuna. Ovo je vrlo važan detalj začinjanja – korica će otkloniti ukus plave ribe i cijelom jelu dati jednu posebnu notu svježine. Ohlađeni krumpir izrežite na šnite debele 2-3 mm. Rajčice također – posolite ih .

Slažite: krumpir, na njega isjeckane kapare, timijan, zatim krišku rajčice, ponovno inćune, posolite ih, pospite uljem s isjeckanim peršinom . Završite s krumpirom. Zatvorite s inćunima. Opet lagano posolite i zalijte sa par kapi emulzije maslinovog ulja i peršina.

Modle s inćunima postavite na plitki pekač. Zagrijte pećnicu na 180 , sa ventilacijom. Pecite cca 10-tak minuta (zapravo imate sve već kuhano i treba samo da se svi sastojci prepoje i rajčice puste sok). Pustite da se malo prohlade a onda pažljivo iskrenite na tanjur : na svaki model stavite tanjur i obrnite.

Ostatak krumpira rajčica isjecite na manje komade, začinite uljem i timijanom (možete skuhati i koji krumpir više te ga začiniti timijanom te emulzijom maslinovog ulja, peršina i tek blagog ukusa češnjaka. Količinu čenjaka treba apsolutno kontrolirati – ovo je nježno jelo, prepuno mirisa i ne smije prevladati ukus najjačeg – češnjaka).

Ovaj složenac može se praviti u većim modlima – kasnije se reže na komade. Izvanredno je predjelo kod većih ručkova, ili pak glavno jelo u svakodnevnom posluživanju. Ovo je moj izbor začina i sastojaka – vi možete kombinirati po svome.

Hobotnica pečena u vlastitom soku s krumpirima

Hobotnica pečena u vlastitom soku, u širokoj posudi, “in teccia” ili u teči, sa krumpirom, vrlo slična tradicionalnoj peki od hobotnice

Peka od hobotnice vjerovatno je jedno od najomiljenijih jela s ovim glavonošcem na našoj strani Jadrana. Zahtjeva međutim vrijeme i veće količine sastojaka. Predloženi recept vrlo je sličan – uspješan je što se tiče postizanja mekoće hobotnice, krumpiri i povrće su ukusno smješteni oko nje, a vrijeme potrebno za pripremu mnogo kraće. Ovako pripremljena hobotnica primjerena je i za manje porcije.

Vrijeme pripreme: cca 1h

Za 4 osobe

Potrebni sastojci:

hobotnica cca 1kg (ili krakovi veće hobotnice)

3-4 ljutike (ili lijepog crvenog luka)

2 režnja češnjaka

2-3 rajčice (ili pelati)

1 dl bijelog vina

¼ žličice origana

2 lista lovora

6 – 8 kom krumpira srednje veličine

½ dl maslinovog ulja

malo sjeckanog peršina

 

Odmrznite hobotnicu. Ako teži cca 1kg odrežite je na velike komade, najbolje na 4 dijela. Možete koristiti i krakove veće hobotnice koje izrežite na komade od 15- tak cm.

 

 

U posudu s debelim dnom stavite najprije ulje, zatim složite komade hobotnice, ljutike, zgnječeni češnjak i rajčice u komadu. Pospite s origanom i ubacite još 2 lista lovora. Zalijte s vinom, poklopite i stavite na srednje jaku vatru. Kuhate dakle sve »na hladno«, dobro pokriveno. Hobotnica će pustiti svoju tekućinu, povremeno otkrijte i pazite da nije ostala na suhom. Kuha se na laganoj vatri, zavisno od veličine, nekih 30-tak minuta.

Negdje na polovici kuhanja, očistite krumpir i isjecite ga na lijepe kocke. Kuhajte krumpir u posoljenoj vodi 5 minuta. Procijedite ga i ubacite u posudu s hobotnicom kada je već praktički kuhana. Protresite cijelu posudu i pustite da se sve zajedno kuha nekoliko minuta dok se krumpir potpuno ne skuha. Ako je sve ostalo na suhom, dolijte čašu vode, protresite da se sve zajedno lijepo pripoji. Pospite na kraju s svježim peršinom.

Hobotnica se zna jako užestiti i stoga je apsolutno ne smijete soliti. Predviđene količine krumpira su, po običaju, 2 manja krumpira po osobi. Tu količinu možete malo povećati, odnosno prilagoditi količini hobotnice.

Poslužite odmah. Stajanjem će jelo dobijati na žestini.

 

Pašta sa dagnjama, rajčicama i slanutkom

Rustikalna ribarska pašta sa dagnjama, svježim rajčicam i slanutkom

Pašta koja se najviše jede ljeti  jer u sebi sadrži sve ljetne ugođaje druženja u nekoj hladovini. I sastojke koji su od tipičnog bronzina (kako mi u Dalmaciji nazivamo kotlić) i koji simbolizira domaći ugođaj , obitelj ili prijatelje okupljene oko središnjeg jela. Jako rustikalna paštašuta – krupna pašta (ovdje su tzv. mezze maniche, što bi bilo kao »kratki rukavi«, ali može ih zamijeniti svaka jača, kratka pašta poput pena (makarona) ili svrdla. Zatim tu je i umak od svježih dagnji, rajčica a na kraju dolazi slanutak, neizbježna leguminoza domaćih pašta.

Ipak, ljeto nije nužno za uživanje u pašti i druženju. Vatrica sa strane , bilo ljeti ili zimi i to je prava idila.

Vrijeme pripreme : 30 min

Za 6 osoba

Potrebni sastojci:

1 kg svježih dagnji

1 manja glava crvenog luka

2 režnja češnjaka

3 lista lovora

450 g pelata (ili zrelih, oguljenih rajčica)

grančica bosiljka

200 g kuhanog slanutka

350 g kratke pašte (penne, svrdla)

3 -4 jž maslinovog ulja

malo ljute papričice (po želji)

 

Dagnje operite, postružite (koliko se da), iščupajte im središnji čuperak. Stavite ih u dublju posudu, ubacite 2 lista lovora, žlicu maslinovog ulja, pola čašice bijelog vina (po želji). Poklopite i pustite da provru na nagloj vatri – to traje samo nekoliko minuta. Promiješajte, prokontrolirajte da li su se sve školjke otvorile. Procijedite kroz cjedilo kojeg postavite na neku zdjelu – školjke iz cjedila lakše ćete očistiti. Složite ih u neku zdjelu. Odstranite kućice  i ostavite samo nekoliko za ukrašavanje gotovog jela. Sada na cjedilo stavite kuhinjski papir i na očišćene dagnje procijedite more – tekućinu koju su pustile.

Posebno, u dubljoj tavi u kojoj ćete i začiniti paštu, ulijte maslinovo ulje i na listiće narezan crveni luk, te list lovora i malo ljute papričice. Pustite da se luk malo zazlati. Ubacite isjeckane pelate (ili ljeti svježe, oguljene rajčice), narezan češnjak. Kuhajte dok se umak ne napravi – to je onda kada se uz rubove počne odvajati ulje. Sada ubacite kuhani slanutak i bosiljak – zalijte sa dijelom umaka kojeg su pustile dagnje i nastavite kuhati, na laganoj vatri desetak minuta. Tada ubacite i dagnje – ali sačekajte sa ulijevanjem ostataka njihove juhe. Naime, umak bi mogao biti preslan.

Sa strane skuhajte paštu (pazite da posolite vrlo malo vodu za kuhanje) – neka ostane malo više al dente. Šupljom žlicom zgrabite i procijedite paštu direktno u umak. Ovo je trenutak kada ocjenjujete konačne ukuse : probajte umak i ako vam se čini jako slan, dodajte jednu kutljaču vode u kojoj se kuhala pašte. Neka sve zajedno kuha 2 minute, promiješajte nekoliko puta. Pašta bi se morala još malo kuhati u cjelokupnom umaku. Ako vam umak nije previše slan, onda možete dodati još cca 1dl juhe od dagnji umjesto vode od kuhanja pašte. (Ovo detaljiziranje dovršavanja jela potrebno je zbog toga što mnogima jela s dagnjama na kraju budu preslana, jer ne odvajaju školjke od njihovog soka-mora na gore opisan način, koristeći zapravo cijelu tekućinu koju su ispustile).

Na svaki tanjur pokapajte još malo gustog maslinovog ulja, a za one , koji to vole, pospite i malo dimljene ljute papričice.

 

 

 

Teleća “dječja” pašticada

Zapravo ne znam kako nazvati ovo maestralno jelo mog oca! Ovo je pašticada, jer se svakako radi o tehnici pečenja – dinstanja mesa u komadu. Ja sam dodala još i atribut dječja jer ovo jelo djeca vole – uvijek ga spremam kada mi u goste dolaze djeca koja » baš sve ne jedu«. Meso je sočno, mekano i lagano . Umak je prepun ukusa: u njemu nema ničeg žestokog, kiselog, odnosno onih ukusa koji  se djeci najčešće ne sviđaju.  To, međutim, nimalo ne oduzima privlačnost ovog jela ni   odraslim  gurmanima. Ukratko ovo je jelo za svih.

Za 6-8 osoba

vrijeme pripreme: 2 h

Potrebni sastojci:

1,5 kg teleće plećke

1 kom crvenog luka

2 mrkve

1 komad celera (ili dvije stabljike zelenog celera)

1 paprika

2 – 3 pelata (ili zrele rajčice)

grančica ružmarina ili žličica origana

1 dl bijelog vina

1 žličica škrobnog brašna

2-3 jž maslinovog ulja

sol, papar, ljuta papričica (komadić, po želji)

Za ovu vrstu pašticade najbolji dio mesa je tzv. podplećka (prepoznajete je po središnjem zakrivljenom komadu »žlundrice«), ili drugi dio plećke (nije nužno da bude kompaktni komad poput onog za odreske. Čak je mnogo ukusniji »miješani« dio mesa plećke). Zavisno od posude u kojoj ćete spremati jelo – meso treba ostati u komadu ili najviše u dva komada.

Najprikladnije su teške, dublje tave, ili pak svaka posuda sa debelim dnom. Stavite maslinovo ulje, ugrijte ga i položite meso : popecite ga sa svih strana da uhvati lijepu zlatnu boju. Posolite ga i pospite suhim origanom. (Umjesto origana možete koristiti grančicu ružmarina – obje mirodije izvrsno se slažu s telećim mesom).

Kada ste popekli meso, pored njega složite : mrkvu u komadu, prepolovljeni crveni luk, celer i papriku izrezanu na komade. Smanjite vatru na minimum – poklopite meso i pustite da se peče- dinsta u vlastitom soku (najbolji naziv je tehnika »dušenja« mesa). Pazite da vam ne zagori – ali ne dodajite vodu jer će meso, zajedno s povrćem, ako ga budete kuhali na laganoj vatri, samo pustiti dovoljno tekućine. Prvo presušivanje – dodajte narezane ili zgnječeno rajčice. Ako vam se ipak umak presušio, dodajte čašicu bijelog vina.

Nakon nešto više od sat vremena meso postaje mekano. Izvadite ga na dasku, pustite da se malo prohladi i dovršite umak: bacite grančicu ružmarina i crveni luk a ostatak sameljite štapnim mikserom. Vratite taj pire u tavu, dodajte cca 2,5 dl vode i pustite da lagano kuha. Tada rastopite 1 žličicu škrobnog brašna u 1 dl bijelog vina i polako ulijevajte u umak, uz neprestano miješanje. Probajte . dočinite ako je potrebno. (Kod klasičnih šefova, srest ćete gotovo obavezno zalijevanje sa juhom ili stokom. Naravno da je to najbolji način začinjanja ovakvih jela – ja ga ne smatram nužnim jer sam pristaša laganijih jela)

Meso izrežite na lijepe komade – odreske i složite u umak. Protresite, odredite gustoću odnosno količinu umaka. Neka sve još kuha nekoliko časaka, da se ukusi prožmu.

Posluživanje: možete ga poslužiti sa svim vrstama pirea i priloga od krumpira , sa rimskim njokima, cous cousom. Moj otac je služio ovo jelo sa prženim kroketima od krumpira : ako i za to budete imali vremena, sva djeca, uz sveopće guštanje odraslih, bit će oduševljena. Provjereno!

Teleća jetrica u slatko – kiselom umaku

Fina teleća jetrica u slatko – kiselom umaku, tek prevrnuta na listićim luka, začinjena bijelim vinom, octom  i obaveznim mirodijama

Nekada tipična marenda iz doba kada su ljudi rano ustajali, odlazili sneni na posao u 6 ujutro (ili, ona druga varijanta primorskih težaka koji su ljeti odlazili u polje već u 4 ujutro, kako bi izbjegli kasniju vrućinu). Bilo kako bilo, marenda je bila za priobalje jedan od najvažnijih obroka u danu.

Jetrica se danas čak ni ne jedu koliko se to nekada običavalo. Specifičnog su okusa i ne pašu svima. Nama su ih gurali, kao djeci, jer je tada bio najpoznatiji lijek protiv slabokrvnosti, tako da su naši dječji marendini bili samo prebačena jetrica na tavi, tek blago posoljena na tanjuru.

Hranjiva su, puna željeza i spremljena na slatko-kiseli način (alla veneziana ili dolce – garbo kako su ih na obje strane Jadrana spremali) predstavljaju i veoma ukusno jelo. Moj prijedlog recepta polazi od iste ideje ali ima malo drukčiji način začinjanja. Upravo začinjanje udaljava ovo jelo od, također jako poznatih, dinstanih jetrica. Ako i nije marenda, onda je jedan izvrstan ručak.

Vrijeme pripreme: 30 min

za 4 osobe

Potrebni sastojci:

500 g teleće jetrice – odresci debeljine ½ cm

1 kom većeg crvenog luka

2 režnja češnjaka

1 dl passate –pirea od rajčica

1 dl bijelog vina + 4 jž vinskog octa + 1 žličicu smeđeg šećera

2-3 jž brašna

mirodije : ružmarin, lovor, peršin

3-4 jž maslinovog ulja

 

Luk isjecite na vrlo fine listiće : dakle, uzdužno jer je ovdje luk vidljiv, dapače, daje cijelom jelu rustikalni izgled i ukus umaka. Marenda se »točavala« s kruhom i dobar luk je uvijek bio sladak . Ljeti nije toliko bitno koji ćete luk koristiti jer su svi sočni i mladi – zimi preporučujem luk srebrenac, jer je slađi i mekši.

U tavu stavite ulje , luk i 2 lista lovora, neka se ugriju. Odreske od jetrica lagano pobrašnite i brzo popecite s obje strane. Izvadite ih na tanjur da se ne bi dalje pekla i postala tvrda. Ne solite ih, za sada!

Ovo je i navažniji trenutak pravljenja umaka : pustite nekoliko časaka da se luk , ostaci brašna i soka od jetrica još samo malo prodinstaju. Luk mora ostati svjetle boje, nikako zazlaćen ili karameliziran. Zalijte mješavinom vina, octa i šećera te drvenom žlicom postružite dno tave kako bi deglazirali umak. Sačekajte da alkohol ishlapi zatim ulijte cca 1.5 dl vode, dodajte ružmarin, češnjak, posolite, popaprite, dodajte i komadić ljute papričice.

Pustite da se napravi lijepi umak, što će sve trajati negdje 5 minuta. Izvadite ružmarin i lovor. Jetrica složite na servirni tanjur i prelijte kipućim umakom. Ukrasite peršinom – nešto zeleno ide jako dobro na ove smeđe tonove.

Služite – kako vam najviše odgovara. Na pireu od krumpira, tikvica… Na nekoj laganoj bijeloj polenti. Ili, onako marendaški, uz svježi kruh. Možete ga i popeći – bit će još ukusniji.

Domaće mašnice u umaku od pršuta i špinata

Domaća pašta – farfalle u  nježnom, baršunastom umaku od pršuta, sira i oraha, sa dodatkom korica naranče

Izvanredna pašta koja se brzo priprema, zdrava je, zasitna a bogatstvom ukusa može biti predjelo i kod najfinijeg ručka

Vrijeme pripreme: 20 min
Za 4 osobe

Sastojci:

2 kriške deblje rezanog pršuta (100g)
250 g špinata
1,8 dl slatkoga vrhnja (uobičajeni lončić)
šaka svježe ribanog parmezana
šaka oraha
2 pruge kore od neprskane naranče
2-3 jž maslinovog ulja
250g farfalla, mašnica

Priprema
Najprije pripremite sve sastojke : špinat operite i narežite na trake. Pršut koji se koristi za umake treba biti  istarski ili kraški pršut, jer je dalmatinski, za
umake, prežestok. Isjecite i njega na trakice. Dvije trake od narančine kore narežite na prugice. Orahe samo malo popecite u tavici, bez masnoće, te i njih isjeckajte na komade. Parmezan izribajte i ostavite u zdjelici. Imate sve sastojke za hitro pravljenje umaka.
U tavu stavite 2-3 žlice maslinovog ulja, samo dobro ugrijte pršut i odmah ubacite isjeckani špinat. Poklopite i pustite nekoliko časaka da obamre.  Zatim ulijte slatko vrhnje, ugasite i posvetite se kuhanju pašte
Za ovakav umak najbolja je kratka pašta. Ovo su moje mašnice (farfalle) ali naravno da su odlične i gotove. Recept za domacu paštu je sljedeci : na 100g brašna ide 1 jaje , uz malo soli (za 4 osobe vrlo je obilato 300g brašna, 3 jaja). Umijesite paštu, energično,kako kažu talijanske mjesilice; tijesto je malo tvrdo. Pustite ga da stoji najmanje pola sata (umotajte ga u prozirnu foliju), nakon čega ce tijesto fino omekšati. Razvaljajte ga (ako imate stroj to će stvarno biti za čas), tijesto prerežite na trake širine 5 cm, nakon čega ih narežite još okomito kako bi dobili kvadrate cca 5X5 cm. Stisnite ih u sredini poput mašnice. Pri tome koristite nazubljeni valjčić za rezanje, tako da će mašnice izgledati još i ljepše.
Zakuhajte osoljenu vodu i ubacite mašnice. Pred sam kraj kuhanja ugrijte umak i pustite da kuha 2-3 minute, tek toliko da se vrhnje počne stiskati. Šupljom žlicom vadite i procijedite paštu, stavljajte je u umak s vrhnjem. Promiješajte dobro, ali nježno, uspite sir, korice od naranče (ako želite pojačati agrumasti ukus stavite i žlicu soka), ponovno promiješajte da se umak zalijepi na paštu. Na vrh stavite još malo korica i pospite popečenim orasima. Jedite apsolutno odmah!

Posluživanje:
Slatko vrhnje stvara kremasti, baršunasti umak i nipošto nemojte pretjerivati u njemu! Ovdje nam služi tek toliko da poveže sve sastojke, dakle, pašta ne smije plivati u vrhnju.  Ovaj recept namijenjen je prvenstveno mladima, jer je veoma hranjiv. Nadam se da će ga prihvatiti i mlade mamice jer je pašta vrlo važan dio dječje prehrane. Svi sastojci se krasno upotpunjuju i ovako “kamufliran” špinat najbolji je uvod da se nauče jesti povrće i da ne odbacuju ništa zelenkasto sa tanjura.

Cous cous – sve što tražite u jednoj salati ili prilogu

Cous cous je znano arapsko jelo – ono je prilog, salata, samostalno jelo; preliven umacima, gulašima, brudetima; hladan ili topao; kombiniran s povrćem, voćem, mesom ili ribom. I još mnogo, mnogo toga: inspiracija bezbroj a kod mene jedna prekrasna knjiga “Avanture cous cousa” koja vas uvede ne samo u način pripreme ovog iskonskog mediteranskog jela, već i u kulturu naroda i plemena koji su ih stvarali. Ta jedinstvena obrada pšenične krupice koju možemo danas kupiti već poluobrađenu apsolutno je nepoznata u našim krajevima.

Možda zato što do nas nisu dospjeli Arapi  – tako da ga nalazimo u Francuskoj, na jugu Italije, Pirinejskom poluotoku, Bliskom istoku i naravno, njegovoj domovini sjevernoj Africi. Predlažem vam jednu bogatu salatu koja može biti za sva godišnja doba, zavisno od povrća kojeg u nju stavite. Kod mene je često uz ljetni roštilj- osim njene privlačnosti na stolu, zbog bogatstva ukusa i svježine nikada nije ostavila goste ravnodušnima. Premda i dalje ostaje, za naše navike, dosta neobična salata i prilog.

Međutim, ako postoji ijedno jelo iz arapsko – mediteranske kuhinje koje morate usvojiti- onda je to cous cous !

Vrijeme pripreme: 1h

Za 8 osoba

Potrebni sastojci :

250g cous cousa
3 dl vruće vode (juhe i sl.)
6 -7 jž dobrog maslinovog ulja
1 -2 kom soka od limuna
šaka grožđica
10 kom suhih marelica
10 kom dobrih crnih maslina npr. kalamata ili sitnih maslina poput “olive taggiasche”
1 kom srednje velikog patliđana
1 – 2 kom tikvica
10 kom rajčica trešnjica
4 -5 kom mladog luka (po želji)
šaka pinola, pistacija ili oraha
1 kom svježe ljute paprike (odredite po ljutini)
1 kitica metvice i peršina
sol i papar

1.  Najprije pripremite cous cous – posebno je dobar onaj načinjen od kamut pšenice, zatim integralni. Prelijte ga s kipućom vodom – držite se navedenog omjera. Promiješajte i pustite 20 minuta dok ne apsorbira vodu .
Nakon toga dlanovima miješajte i trljajte grudvice cous cousa kako bi dobili rahlu, ujednačenu masu. Zamiješajte sok od limuna sa maslinovim uljem , dodajte soli, papra i prelijte po cous cousu. Ponovno promiješajte i pustite novih 30 minuta da cous cous dobro upije začine. (Naći ćete više preporuka i recepata kako pripremiti, odnosno kako namočiti cous cous . Na svakoj kutiji pišu upute. Ja koristim ovaj način – meni je  najbolji i preuzet je od Claudie Roden, velike majstorice bliskoistočnih kuhinja)
2. U meduvremenu – dok cous cous počiva i upija tekućinu, posvetite se pravljenju začina od povrća koje ćete kasnije ubaciti.
Groždice i isjeckane marelice držite u toploj vodi barem desetak minuta dok ne
omekšaju. Patlidžan isjeckajte na kockice, u tavi popecite, bez ulja, na suho, nekoliko minuta. Odstranite u jednu zdjelu, posolite i malo nauljite. U istu tavu dodajte opet žlicu maslinovog ulja i popecite na kockice narezane tikvice – samo nekoliko časaka, da ostanu skoro sirove. Posolite i dodajte u zdjelu pored patlidžana. Na istoj tavi kratko popecite pinole ili pistacije i pridružite povrću u zdjeli.

Ostale sastojke isjeckajte : rajčice, luk, masline, metvicu (nanu) i peršin. Neposredno pred služenjem dodajte sve sastojke, dobro izmiješajte i servirajte u poludubokoj zdjeli u obliku piramide. Ukrasite maslinama, mentom ( možete staviti još mažuran, bosiljak, luk vlasac). Takoder možete upotrebiti i neko drugo popeceno povrce po želji (izvrsne su pečene paprike, zimi npr. popečeni koromač, zatim pečeni radič)

Posluživanje
Salata od cousa cousa – spektakl po izgledu  i  ukusu , služi se uz ostale meze – nareske, pečenja, sireve, mješano meso na žaru. Moram priznati da kada ugledam rižu (posebno onu iz austrijske kuhinje) koja se još uvijek koristi kao glavni prilog mnogim jelima, promislim kako banalnijeg i lošijeg priloga od žitarica sigurno nema. (Drugo je u istočnjackoj kuhinji gdje riža zamjenjuje kruh). Zažalim što cous cous svima nama nije češće na stolu – jer jednostavno nema nikakve usporedbe sa kuhanom rižom. A kombinacije su bezbrojne i svaka je novi izaziv u kulinarskom i gastronomskom pogledu.  Svakako treba dodati da je cous cous odličan i dan poslije (za razliku od riže). Izvrstan je, zatvoren u nekom tupperwareu, za sutrašnju užinu na poslu.