Teleća “dječja” pašticada

Zapravo ne znam kako nazvati ovo maestralno jelo mog oca! Ovo je pašticada, jer se svakako radi o tehnici pečenja – dinstanja mesa u komadu. Ja sam dodala još i atribut dječja jer ovo jelo djeca vole – uvijek ga spremam kada mi u goste dolaze djeca koja » baš sve ne jedu«. Meso je sočno, mekano i lagano . Umak je prepun ukusa: u njemu nema ničeg žestokog, kiselog, odnosno onih ukusa koji  se djeci najčešće ne sviđaju.  To, međutim, nimalo ne oduzima privlačnost ovog jela ni   odraslim  gurmanima. Ukratko ovo je jelo za svih.

Za 6-8 osoba

vrijeme pripreme: 2 h

Potrebni sastojci:

1,5 kg teleće plećke

1 kom crvenog luka

2 mrkve

1 komad celera (ili dvije stabljike zelenog celera)

1 paprika

2 – 3 pelata (ili zrele rajčice)

grančica ružmarina ili žličica origana

1 dl bijelog vina

1 žličica škrobnog brašna

2-3 jž maslinovog ulja

sol, papar, ljuta papričica (komadić, po želji)

Za ovu vrstu pašticade najbolji dio mesa je tzv. podplećka (prepoznajete je po središnjem zakrivljenom komadu »žlundrice«), ili drugi dio plećke (nije nužno da bude kompaktni komad poput onog za odreske. Čak je mnogo ukusniji »miješani« dio mesa plećke). Zavisno od posude u kojoj ćete spremati jelo – meso treba ostati u komadu ili najviše u dva komada.

Najprikladnije su teške, dublje tave, ili pak svaka posuda sa debelim dnom. Stavite maslinovo ulje, ugrijte ga i položite meso : popecite ga sa svih strana da uhvati lijepu zlatnu boju. Posolite ga i pospite suhim origanom. (Umjesto origana možete koristiti grančicu ružmarina – obje mirodije izvrsno se slažu s telećim mesom).

Kada ste popekli meso, pored njega složite : mrkvu u komadu, prepolovljeni crveni luk, celer i papriku izrezanu na komade. Smanjite vatru na minimum – poklopite meso i pustite da se peče- dinsta u vlastitom soku (najbolji naziv je tehnika »dušenja« mesa). Pazite da vam ne zagori – ali ne dodajite vodu jer će meso, zajedno s povrćem, ako ga budete kuhali na laganoj vatri, samo pustiti dovoljno tekućine. Prvo presušivanje – dodajte narezane ili zgnječeno rajčice. Ako vam se ipak umak presušio, dodajte čašicu bijelog vina.

Nakon nešto više od sat vremena meso postaje mekano. Izvadite ga na dasku, pustite da se malo prohladi i dovršite umak: bacite grančicu ružmarina i crveni luk a ostatak sameljite štapnim mikserom. Vratite taj pire u tavu, dodajte cca 2,5 dl vode i pustite da lagano kuha. Tada rastopite 1 žličicu škrobnog brašna u 1 dl bijelog vina i polako ulijevajte u umak, uz neprestano miješanje. Probajte . dočinite ako je potrebno. (Kod klasičnih šefova, srest ćete gotovo obavezno zalijevanje sa juhom ili stokom. Naravno da je to najbolji način začinjanja ovakvih jela – ja ga ne smatram nužnim jer sam pristaša laganijih jela)

Meso izrežite na lijepe komade – odreske i složite u umak. Protresite, odredite gustoću odnosno količinu umaka. Neka sve još kuha nekoliko časaka, da se ukusi prožmu.

Posluživanje: možete ga poslužiti sa svim vrstama pirea i priloga od krumpira , sa rimskim njokima, cous cousom. Moj otac je služio ovo jelo sa prženim kroketima od krumpira : ako i za to budete imali vremena, sva djeca, uz sveopće guštanje odraslih, bit će oduševljena. Provjereno!

Teleća jetrica u slatko – kiselom umaku

Fina teleća jetrica u slatko – kiselom umaku, tek prevrnuta na listićim luka, začinjena bijelim vinom, octom  i obaveznim mirodijama

Nekada tipična marenda iz doba kada su ljudi rano ustajali, odlazili sneni na posao u 6 ujutro (ili, ona druga varijanta primorskih težaka koji su ljeti odlazili u polje već u 4 ujutro, kako bi izbjegli kasniju vrućinu). Bilo kako bilo, marenda je bila za priobalje jedan od najvažnijih obroka u danu.

Jetrica se danas čak ni ne jedu koliko se to nekada običavalo. Specifičnog su okusa i ne pašu svima. Nama su ih gurali, kao djeci, jer je tada bio najpoznatiji lijek protiv slabokrvnosti, tako da su naši dječji marendini bili samo prebačena jetrica na tavi, tek blago posoljena na tanjuru.

Hranjiva su, puna željeza i spremljena na slatko-kiseli način (alla veneziana ili dolce – garbo kako su ih na obje strane Jadrana spremali) predstavljaju i veoma ukusno jelo. Moj prijedlog recepta polazi od iste ideje ali ima malo drukčiji način začinjanja. Upravo začinjanje udaljava ovo jelo od, također jako poznatih, dinstanih jetrica. Ako i nije marenda, onda je jedan izvrstan ručak.

Vrijeme pripreme: 30 min

za 4 osobe

Potrebni sastojci:

500 g teleće jetrice – odresci debeljine ½ cm

1 kom većeg crvenog luka

2 režnja češnjaka

1 dl passate –pirea od rajčica

1 dl bijelog vina + 4 jž vinskog octa + 1 žličicu smeđeg šećera

2-3 jž brašna

mirodije : ružmarin, lovor, peršin

3-4 jž maslinovog ulja

 

Luk isjecite na vrlo fine listiće : dakle, uzdužno jer je ovdje luk vidljiv, dapače, daje cijelom jelu rustikalni izgled i ukus umaka. Marenda se »točavala« s kruhom i dobar luk je uvijek bio sladak . Ljeti nije toliko bitno koji ćete luk koristiti jer su svi sočni i mladi – zimi preporučujem luk srebrenac, jer je slađi i mekši.

U tavu stavite ulje , luk i 2 lista lovora, neka se ugriju. Odreske od jetrica lagano pobrašnite i brzo popecite s obje strane. Izvadite ih na tanjur da se ne bi dalje pekla i postala tvrda. Ne solite ih, za sada!

Ovo je i navažniji trenutak pravljenja umaka : pustite nekoliko časaka da se luk , ostaci brašna i soka od jetrica još samo malo prodinstaju. Luk mora ostati svjetle boje, nikako zazlaćen ili karameliziran. Zalijte mješavinom vina, octa i šećera te drvenom žlicom postružite dno tave kako bi deglazirali umak. Sačekajte da alkohol ishlapi zatim ulijte cca 1.5 dl vode, dodajte ružmarin, češnjak, posolite, popaprite, dodajte i komadić ljute papričice.

Pustite da se napravi lijepi umak, što će sve trajati negdje 5 minuta. Izvadite ružmarin i lovor. Jetrica složite na servirni tanjur i prelijte kipućim umakom. Ukrasite peršinom – nešto zeleno ide jako dobro na ove smeđe tonove.

Služite – kako vam najviše odgovara. Na pireu od krumpira, tikvica… Na nekoj laganoj bijeloj polenti. Ili, onako marendaški, uz svježi kruh. Možete ga i popeći – bit će još ukusniji.

Domaće mašnice u umaku od pršuta i špinata

Domaća pašta – farfalle u  nježnom, baršunastom umaku od pršuta, sira i oraha, sa dodatkom korica naranče

Izvanredna pašta koja se brzo priprema, zdrava je, zasitna a bogatstvom ukusa može biti predjelo i kod najfinijeg ručka

Vrijeme pripreme: 20 min
Za 4 osobe

Sastojci:

2 kriške deblje rezanog pršuta (100g)
250 g špinata
1,8 dl slatkoga vrhnja (uobičajeni lončić)
šaka svježe ribanog parmezana
šaka oraha
2 pruge kore od neprskane naranče
2-3 jž maslinovog ulja
250g farfalla, mašnica

Priprema
Najprije pripremite sve sastojke : špinat operite i narežite na trake. Pršut koji se koristi za umake treba biti  istarski ili kraški pršut, jer je dalmatinski, za
umake, prežestok. Isjecite i njega na trakice. Dvije trake od narančine kore narežite na prugice. Orahe samo malo popecite u tavici, bez masnoće, te i njih isjeckajte na komade. Parmezan izribajte i ostavite u zdjelici. Imate sve sastojke za hitro pravljenje umaka.
U tavu stavite 2-3 žlice maslinovog ulja, samo dobro ugrijte pršut i odmah ubacite isjeckani špinat. Poklopite i pustite nekoliko časaka da obamre.  Zatim ulijte slatko vrhnje, ugasite i posvetite se kuhanju pašte
Za ovakav umak najbolja je kratka pašta. Ovo su moje mašnice (farfalle) ali naravno da su odlične i gotove. Recept za domacu paštu je sljedeci : na 100g brašna ide 1 jaje , uz malo soli (za 4 osobe vrlo je obilato 300g brašna, 3 jaja). Umijesite paštu, energično,kako kažu talijanske mjesilice; tijesto je malo tvrdo. Pustite ga da stoji najmanje pola sata (umotajte ga u prozirnu foliju), nakon čega ce tijesto fino omekšati. Razvaljajte ga (ako imate stroj to će stvarno biti za čas), tijesto prerežite na trake širine 5 cm, nakon čega ih narežite još okomito kako bi dobili kvadrate cca 5X5 cm. Stisnite ih u sredini poput mašnice. Pri tome koristite nazubljeni valjčić za rezanje, tako da će mašnice izgledati još i ljepše.
Zakuhajte osoljenu vodu i ubacite mašnice. Pred sam kraj kuhanja ugrijte umak i pustite da kuha 2-3 minute, tek toliko da se vrhnje počne stiskati. Šupljom žlicom vadite i procijedite paštu, stavljajte je u umak s vrhnjem. Promiješajte dobro, ali nježno, uspite sir, korice od naranče (ako želite pojačati agrumasti ukus stavite i žlicu soka), ponovno promiješajte da se umak zalijepi na paštu. Na vrh stavite još malo korica i pospite popečenim orasima. Jedite apsolutno odmah!

Posluživanje:
Slatko vrhnje stvara kremasti, baršunasti umak i nipošto nemojte pretjerivati u njemu! Ovdje nam služi tek toliko da poveže sve sastojke, dakle, pašta ne smije plivati u vrhnju.  Ovaj recept namijenjen je prvenstveno mladima, jer je veoma hranjiv. Nadam se da će ga prihvatiti i mlade mamice jer je pašta vrlo važan dio dječje prehrane. Svi sastojci se krasno upotpunjuju i ovako “kamufliran” špinat najbolji je uvod da se nauče jesti povrće i da ne odbacuju ništa zelenkasto sa tanjura.

Cous cous – sve što tražite u jednoj salati ili prilogu

Cous cous je znano arapsko jelo – ono je prilog, salata, samostalno jelo; preliven umacima, gulašima, brudetima; hladan ili topao; kombiniran s povrćem, voćem, mesom ili ribom. I još mnogo, mnogo toga: inspiracija bezbroj a kod mene jedna prekrasna knjiga “Avanture cous cousa” koja vas uvede ne samo u način pripreme ovog iskonskog mediteranskog jela, već i u kulturu naroda i plemena koji su ih stvarali. Ta jedinstvena obrada pšenične krupice koju možemo danas kupiti već poluobrađenu apsolutno je nepoznata u našim krajevima.

Možda zato što do nas nisu dospjeli Arapi  – tako da ga nalazimo u Francuskoj, na jugu Italije, Pirinejskom poluotoku, Bliskom istoku i naravno, njegovoj domovini sjevernoj Africi. Predlažem vam jednu bogatu salatu koja može biti za sva godišnja doba, zavisno od povrća kojeg u nju stavite. Kod mene je često uz ljetni roštilj- osim njene privlačnosti na stolu, zbog bogatstva ukusa i svježine nikada nije ostavila goste ravnodušnima. Premda i dalje ostaje, za naše navike, dosta neobična salata i prilog.

Međutim, ako postoji ijedno jelo iz arapsko – mediteranske kuhinje koje morate usvojiti- onda je to cous cous !

Vrijeme pripreme: 1h

Za 8 osoba

Potrebni sastojci :

250g cous cousa
3 dl vruće vode (juhe i sl.)
6 -7 jž dobrog maslinovog ulja
1 -2 kom soka od limuna
šaka grožđica
10 kom suhih marelica
10 kom dobrih crnih maslina npr. kalamata ili sitnih maslina poput “olive taggiasche”
1 kom srednje velikog patliđana
1 – 2 kom tikvica
10 kom rajčica trešnjica
4 -5 kom mladog luka (po želji)
šaka pinola, pistacija ili oraha
1 kom svježe ljute paprike (odredite po ljutini)
1 kitica metvice i peršina
sol i papar

1.  Najprije pripremite cous cous – posebno je dobar onaj načinjen od kamut pšenice, zatim integralni. Prelijte ga s kipućom vodom – držite se navedenog omjera. Promiješajte i pustite 20 minuta dok ne apsorbira vodu .
Nakon toga dlanovima miješajte i trljajte grudvice cous cousa kako bi dobili rahlu, ujednačenu masu. Zamiješajte sok od limuna sa maslinovim uljem , dodajte soli, papra i prelijte po cous cousu. Ponovno promiješajte i pustite novih 30 minuta da cous cous dobro upije začine. (Naći ćete više preporuka i recepata kako pripremiti, odnosno kako namočiti cous cous . Na svakoj kutiji pišu upute. Ja koristim ovaj način – meni je  najbolji i preuzet je od Claudie Roden, velike majstorice bliskoistočnih kuhinja)
2. U meduvremenu – dok cous cous počiva i upija tekućinu, posvetite se pravljenju začina od povrća koje ćete kasnije ubaciti.
Groždice i isjeckane marelice držite u toploj vodi barem desetak minuta dok ne
omekšaju. Patlidžan isjeckajte na kockice, u tavi popecite, bez ulja, na suho, nekoliko minuta. Odstranite u jednu zdjelu, posolite i malo nauljite. U istu tavu dodajte opet žlicu maslinovog ulja i popecite na kockice narezane tikvice – samo nekoliko časaka, da ostanu skoro sirove. Posolite i dodajte u zdjelu pored patlidžana. Na istoj tavi kratko popecite pinole ili pistacije i pridružite povrću u zdjeli.

Ostale sastojke isjeckajte : rajčice, luk, masline, metvicu (nanu) i peršin. Neposredno pred služenjem dodajte sve sastojke, dobro izmiješajte i servirajte u poludubokoj zdjeli u obliku piramide. Ukrasite maslinama, mentom ( možete staviti još mažuran, bosiljak, luk vlasac). Takoder možete upotrebiti i neko drugo popeceno povrce po želji (izvrsne su pečene paprike, zimi npr. popečeni koromač, zatim pečeni radič)

Posluživanje
Salata od cousa cousa – spektakl po izgledu  i  ukusu , služi se uz ostale meze – nareske, pečenja, sireve, mješano meso na žaru. Moram priznati da kada ugledam rižu (posebno onu iz austrijske kuhinje) koja se još uvijek koristi kao glavni prilog mnogim jelima, promislim kako banalnijeg i lošijeg priloga od žitarica sigurno nema. (Drugo je u istočnjackoj kuhinji gdje riža zamjenjuje kruh). Zažalim što cous cous svima nama nije češće na stolu – jer jednostavno nema nikakve usporedbe sa kuhanom rižom. A kombinacije su bezbrojne i svaka je novi izaziv u kulinarskom i gastronomskom pogledu.  Svakako treba dodati da je cous cous odličan i dan poslije (za razliku od riže). Izvrstan je, zatvoren u nekom tupperwareu, za sutrašnju užinu na poslu.

Marmelada od naranača, limuna i grapefruita

Marmelada od naranača. limuna i grapefruita – krasan spoj ukusa i boja. Za ljubitelje  marmelada od agruma. Izvanredna je kao namaz na kruh, palačinke ili punjenje za croissante.

Dobra marmelada od agruma traži i upotrebu korica. Koriste se samo od neprskanog voća; kod ove marmelade imala sam neprskane naranče i limune, dok je ružičasti grapefruit kupljen iz uvoza (i uredno opran, oguljen a korica nije korištena). Dobro je zapamtiti da se na konačnu težinu voća koristi 15- 20% kora : najbolje ih je oguliti nožićem za krumpir (dobijamo samo vanjski dio kore bez gorkastog bijelog dijela). Pravi recepti – kada se nije tako strašno žurilo – traže i da se korice tri puta prokuhaju u vodi. Svaka voda se naravno baci, a time odstranite i neprijatna, gorkasta ulja koja smetaju finoći okusa marmelade.

Vrijeme pripreme: nekoliko sati

Potrebni sastojci:

1,5 kg naranača

2 ružičasta grapefruita

3 limuna

šećer na 1 kg očišćenog voća ide 500g šećera

1 jž svjetlog meda

čašica Grand Marniera ili nekog drugog likera od naranača

 

Voće dobro operite i obrišite. Izdvojite 2 -3 naranče i 1 limun koji imaju najsočniju koru. Olupite ih nožićem za krumpir : dobit ćete duguljaste trake. Posložite ih, jedna na drugo, što više vam stanu bit će manje posla – i onda ih oštrim nožem režite na prugice. Prukuhajte ih tri puta – svaku vodu naravno bacite i ostavite ih u cjedilu dok ne očistite ostatak voća.

Odstranite bijelu koricu onim narančama koje ste oljuštili. Ostalima nožićem očistite cijelu koru: naranče, limune i grapefruite najprije uzdužno prepolovite, odsjecite središnje spojeve nožem (tako ćete najlakše izbaciti koštice). Pulpu izrežite na komade.

Izvažite očišćeno voće – na 1 kg stavite 500 g šećera (možete i 600 ako ne volite kiselkaste marmelade). Stavite kuhati izmiješano voće i šećer (kasnije se dodaju korice) i kuhajte na laganoj vatri cca 40 minuta. Pazite – ne ostavljajte marmeladu nikad bez nadzora!

Godinama radim marmelade od agruma – za mene su najbolje kada ih u ovom trenutku ugasim i ostavim da se potpuno ohlade. Nastavljam ih kuhati, najbolje sutradan: dodajem korice, promiješam i kuham još nekih 15- tak minuta. Naime, marmelade od agruma znaju biti rijetke (i to zavisi od voća, ali recimo da je to često) i umjesto bilo kakvih dodavanja, posebno ne volim miksanje – ostavite da same želiraju. Sutra dan će biti mnogo gušće.

Pred kraj kuhanja dodajte žlicu meda (od akacije ili lipe) i čašicu likera od naranača. Pustite da kuha još 5-6 minuta, da ishlapi alkohol, nakon čega je spremna za punjenje.

Oprane staklenke i poklopce stavite u pećnicu na 150 nekih 10- tak minuta, da se steriliziraju. Tako vruće – koristite krpu ili rukavicu – punite se kipućom marmeladom. Zatvorite, okrenite na poklopac i pustite da stoji desetak minuta. Tada ih vratite u normalni položaj. Ako je ovaj proces napravljen kako treba, ako imate dobre poklopce (ne koristite nikakve folije i sl.), marmelada vam može trajati cijelu godinu bez ikakve bojazni da će se pokvariti.

Pašta u »šumskom« umaku od vrganja i lisičarki

Pašta prelivena umakom od više vrsta gljiva, začinjenog svježeom kobasicom

Pasta alla boscaiola – pašta u šumskom umaku,  kakvu nalazimo na jelovnicima restorana širom svijeta , poznata je u bijeloj varijanti (gdje vrhnje postaje glavno vezivo umaka , dajući mu i nježnu, kremastu strukturu) ili, nešto klasičnije, rustikalnije, u umaku od rajčica. Dakako da sam naziv »šumski umak« govori da su glavni protagonist dobre pašte s gljivama upravo šumske gljive s kojima nas priroda obdari uvijek kada su jesen ili proljeće topli i kišoviti. Najbolje su kombinacije vrganja i ostalih gljiva – u predloženoj varijanti to su vrganji i lisičarke.

Vrije pripreme : 30 min

Za 4 osobe:

500 g gljiva (vrganji i lisičarke)

½ glavice crvenog luka

1 svježa kobasica ili 100 g šarene, dimljene pancete

½ čaše bijelog vina

3 – 4 pelata

1 režanj češnjaka

2 lista lovora

peršin za ukrašavanje

2 jž maslinovog ulja

50 g parmezana ili pecorina

250 g kratke pašte (svrdla, mašnice, fuži)

 

Gljive pažljivo očistite – stapke i poklopce ostružite (gdje je potrebno), uz pomoć nožića, kuhinjskog kista i čiste krpice. Lisičarke prepolovite a vrganje izrežite na lijepe komade.

U tavi u kojoj ćete i začiniti paštu, ulijte 2 žlice maslinovog ulja , te dodajte na listiće narezan crveni luk i 2 lista lovora. Pustite da luk samo malo obamre i na to dodajte izmrvljenu svježu kobasicu – pečenicu (odstranite joj kožicu). Ako nemate kobasicu odlična zamjena bit će i dobra dimljena panceta, koju narežete na prugice. Kobasicu ili pancetu lagano popecite i zalijte sa bijelim vinom. Pustite da alkohol ishlapi i tada ubacite fino narezane pelate. Neka kuhaju nekih 5 minuta dok se umak ne počne stiskati. Tada ubacite lisičarke, malo posolite, poklopite, i kuhajte na laganoj vatri novih desetak minuta dok se ne napravi umak.

Posebno u manjoj, teflon ili keramikom obloženoj tavici, pripremite vrganje. Lagano nauljite dno tave, pustite da se zagrije i onda ubacite vrganje sa prepolovljenim česnom češnjaka. Vrganje treba na brzinu ispeći na žaru – tako da dobiju zlaćanu boju, ostanu fino čvrsti i naravno, puni ukusa. Posolite, popaprite i tako ispečene vrganje ubacite u glavni umak.

Skuhajte paštu al dente i onda je šupljom zaimačom istresite u tavu s umakom – dodajte 2-3 jž vode u kojoj se pašta kuhala i energično je potucite u umaku, na vatri, kako bi pašta pustila gluten i umak postao kremastiji. Ugasite, dodajte sir i ponovo je dobro izmiješajte ili, ako vam uspije (zavisi mnogo od tave koju imate) da je bacanjem u vis, pretresete. Na vrh pospite izjeckani peršin, popaprite i odmah servirajte.

Količine pašte navedene u receptu dobro su provjerene – kratka pašta »naraste« i ne trebate brinuti da je neće biti dovoljno za bogate tanjure, pa čak i repete. Bit će dovoljne i samo 2 žlice maslinovog ulja jer su kobasica (ili paceta) masni, tako da će pustiti dodatnu masnoću.

 

 

 

 

 

 

 

Čorbica od leća i ječmene kaše

Gusta čorbica od  crvene, crne i zelene leće uz ječmenu kašu – vrlo ukusna i hranjiva

Leća ! Nikada nisam srela nekog tko u njoj nije uživao! Usput – kada god jedete leću sjetite se njenih izvanrednih svojstava : snaži naš mozak, spriječava (znanstvenici tako kažu) degenerativne promjene na mozgu i praktično – nema kalorija.

Ideja da se kombinira više vrsta leća dolazi iz indijske kuhinje, sve ostalo su mediteranski običaji i tradicije. Dodavanjem ječmene kaše i povrća dobijamo čuvenu kombinaciju leguminoza i žitarica , proglašenu od američkih nutricionista, kao najzdraviju bazu jela Mediterana

Vrijeme kuhanja: 40- tak minuta

Za 4 osobe

Potrebni sastojci:

velika šaka : crvene, crne i zelene leće

šaka ječmene kaše

1 glavica crvenog luka

2 mrkve

2 stabljike zelenog celera (ili kriška gomolja)

1 -2 režnja češnjaka

2-3 rajčice (može i pelati)

2 jž maslinovog ulja

2 lista lovora

 

Leće stavite u cjedilo i operite ih pod mlazom tople vode. Crveni luk, mrkve i celer narežite na male kockice.

Na maslinovom ulju prevrnite luk, mrkvu, celer, listove lovora. Lagano prodinstajte. Dodajte isjeckanu rajčicu i češnjak. Opet rahlo promiješate i zatim dodajte leće i ječmenu kašu. Popecite na trenutak i zalijte sa cca 2 l vode. Pustite da čorba kuha na laganoj vatri i povremeno prokontrolirajte da ne zagori. Neka se svi sastojci fino ukuhaju.

Odredite gustoću čorbice. Začinite po želji : provjerite sol, dodajte papar i obavezno, neku ljutu papričicu. To može biti na samom početku (komad svježe ili suhe papričice) ili na tanjuru ako imate neku od vrsta mljevene ili dimljene papričice. Na svaki tanjur stavite dodatno nekoliko kapi dobrog maslinovog ulja