Objavljeno

Dalmatinska pašticada – najmiliji recept

Moj recept nastajao je tijekom godina probavanja i rezultat je načina pripreme mog oca, profesionalnog šefa, dakle tradicionalnog recepta te pomenute talijanske varijante starog venecijanskog recepta u kojem se mariniranje odvija u dobrom crnom vinu.

»Napiši mi recept za dobru pašticadu«, kažu mi vrlo često sa različitih strana. Obraćaju  se meni, Dalmatinki, s podužim stažom u kuhinji – i dalje razmišljam – očito s mnogo povjerenja u moja kuharska i gastronomska saznanja.

 Prije nego započnem priču o receptu   pašticade kakvu ja volim, moram ponoviti neka od brojnih saznanja vezana za ovaj simbol dalmatinske kuhinje. Prvo i najvažnije jest –  recepata za dalmatinsku pašticadu je bezbroj.  Ima onih od »moje babe, mame, svekrve«, iz ovog i onog restorana, ovog i onog grada ili otoka, iz legendarne Dike Marjanović, ili pak cijeli niz recepata iz enciklopedijskog izdanja Alda Ivaniševića »Dalmatinska kuhinja«… I tko zna dokle bi ih mogli nabrajati. Po običaju, svaka familija ima onaj pravi i to je u pravilu i najbolji recept.  Jer, kao i kod svih tradicionalnih jela uz njih se vezuje mnogo više od običnog, »suhog« recepta; tu su uspomene na nedjeljne ručkove, porodične fešte,  najdraže osobe i na kraju, neizbrisiva sjećanja na dom i rodni kraj.

Pašticada bazično spada u jela koje se rade tehnikom  dugog, polaganog kuhanja u tekućini sa sastojcima i začinima poput veće količine luka i ostalog korjenastog povrća, zbog čega su ova jela izrazito snažnih okusa i mirisa. Za ovu tehniku pripreme mesa  uvriježio se  naziv »gulaš« (od sigurno najpoznatijeg jela, vezanog za izvorni madžarski recept . Imenovati sva ostala jela koja se kuhaju tom tehnikom poput poput »hobotnica na gulaš« ili još strašnije »jastog na gulaš«, naravno da je pogrešno). Engleska kuhinja ima stew, francuska ragout, talijanska stufato a mi imamo – dalmatinsku pašticadu.  Istina, ovo jelo je u Dalmaciju donijela Mletačka republika ali  ono se stoljećima toliko udomaćilo da je postalo jednako naše.

Međutim, Larousse Gastronomique će nas još   točnije uputiti na metodu kojom se dobija dobra pašticada. Braise, brasare ili braseur je metoda pripreme mesa najprije zazlaćenog na masnoći nakon čega se nastavlja kuhati poklopljeno u manjoj količini sa mirodijama dobro namirisanog temeljca ili uz dodatak korjenastog povrća. Pred sam kraj kuhanja jelo se dodatno začini burgundcem, portom, marsalom, prošekom… Ako se pri tome koriste i posude ovalnog ili četvrtastog oblika, crne, teške i s poklopcima koji ne dozvoljavaju isparavanje, ova se jela, nakon početnog prženja, mogu nastaviti kuhati u pećnici na cca 180.  Time se današnja izvedba najviše približava nekadašnjim, tradicionalnim načinima kuhanja ovih jela u pećima ili na ognjištima. Na ovaj način priprema se čuvena francuska govedina u burgundcu, i njene brojne izvedenice (izvanredna su i engleska goveđa rebarca npr.), te naravno cijela plejada recepata pašticada. Kod naših susjeda Talijana čija gastronomska kultura uključuje i stoljetna pisana praćenja  i arhiviranje recepata koji dobijaju značajan status nacionalnog kulturnog i etničkog blaga – pašticada u Veneciji, Trevisu i Veroni, dakle djelovima Mletačke republike i današnje regije Veneto prati se od 15. stoljeća. Izvedenice su veoma slične dalmatinskoj pašticadi (koja najvjerovatnije i potiče od njih)  po metodi kuhanja i sastojcima. Osobito se cijeni ona veroneška sa konjskim mesom (koja mi je pravi izazov jer mogu dobiti izvrsnu konjetinu), a listajući stare venecijanske recepte našla sam jedan posebno intrigantan način mariniranja  koji mi se neobično svidio. Meso, našpikovano po običaju, zajedno s povrćem i začinima se naglo popeče da dobije »lijepu« boju, prelije cijelom litrom dobrog crnog vina, pusti da prokuha, nakon čega se ugasi i ostavi u toj marinaturi najmanje 12 sati.

Potrebni – važni sastojci

Treba odmah istaći – dobru pašticadu čine vrhunske namirnice : dobra govedina (to je meso pravilno hranjenog vola  od 18-20 mjeseci starosti.  Takvo meso ima bogat ukus i što je najvažnije – pušta gust, izvanredno dobar umak. Usporedite junetinu npr. – njen »šug« je najčešće samo prozirna masnoća i za dobivanje gustog umaka se kuhar zaista mora potruditi); dobar vinski ocat , napravljen od kvalitetnog vina, ako se odlučite za klasičnu dalmatinsku marinaturu ili pak dobro crno vino (barolo u Italiji, odakle još jedna izvrsna izvedenica paašticade »brasato al barolo«, kojoj kod nas odgovara dobar teran, premda će dobri poznavatelji vina pronaći još nešto slično;) vrhunska dimljena panceta ili špek , što će doprinijeti ukusu mesa i cijelog jela. Sve ostalo će se dobrom kuharskom tehnikom lijepo uklopiti i doprinijeti da pašticada bude onakvo jelo koje zaslužuje svoj renome.

Povrće –  crveni luk vrlo je važan. Danas teško dolazimo do dobrog crvenog luka jer prevladavaju holandski hibridi (bijeli, srebrenac je vodenast i nije za gulašaste umake ;  žuti luk uvijek ostaje tvrd i nekuhan, ali se pasiranjem donekle to ublaži. Bolje su  svjetlije varijante ljubičastog luka – posebno ako naiđete na domaće sorte, npr. ptujski u Sloveniji., gdje se luk raspada zgušnjavajući umak. Međutim, najbolja  je šalotka odnosno veća ljutika, koju i kod nas uzgajaj; skuplja je od običnog luka ali za 200- 300 g i nećemo posebno osiromašiti. Uvožena iz Francuske je više nego solidna, dapače.

Količine luka su predmet većih diskusija i naići ćete i na kilogram luka, pa čak istu količinu luka i mesa. To je nešto što, po mom mišljenju, »ubije« svaku delikatnost ovog umaka.

Moja omiljena pašticada

Moj recept  nastajao je tokom godina probavanja i rezultat je načina pripreme mog oca, profesionalnog šefa, dakle tradicionalnog recepta te pomenute talijanske varijante starog venecijanskog recepta u kojem se mariniranje odvija u dobrom crnom vinu. Naime, ono što je meni naproblematičnije kod pašticade jest odmjeravanje slatko – kiselog ukusa : kiselost vinskog octa ublažava se slatkim vinom, starim prošekom, suhim šljivama, zavisno od običaja, ali zapravo je najčešće glavni nedostatak ovog jela kod mnogih ljudi.
Stoga se priklanjam talijanskom receptu : dobro crno vino u marinadi i kasnije kuhanje mesa u njoj, daje savršeni ukus i mesu i umaku. Nešto poput čuvenog boeuf  bourguignona. Sve ostalo je dalmatinska varijanta recepta

Vrijeme pripreme: 3 h- 4 h

Za 6 – 8  osoba

 Potrebni sastojci :

2 kg goveđeg frikandoa

za marinadu :

1 l dobrog crnog vina (barolo, teran)

mirodije : 3 lista lovora, grančica ružmarina

za špikovanje :

150 g masne dimljene pancete

grančica ružmarina, korijander u zrnu, ljuta paričica

4-5 režanja češnjaka

2 – 3 mrkve

Povrće:

200 – 300 g  crvenog luka (ljutike)

1 pori luk

kriška  celera, korjen peršina

2 -3 mrkve

korjen slatkog kupusa

1 kom  manje kolerabe

3 jž koncentrata od rajčica

1 jž škrobnog brašna

Mirodije :

ribani muškatni oraščić (1/2 žličice)

4 -5 karanfilića

2-3 lista lovora i kadulje

2 mahunice kardamoma

sol, papar

3 jž maslinovog ulja

2 jž svinjske masti (po želji)

100g parmezana (svježe naribanog)

Način pripreme:

Špikovanje mesa :

Meso možete prepoloviti na dva dijela kako bi lakše sa njim radili.

  Prepolovite češnje češnjaka, mrkve narežite na debele pruge cca 3-4 cm dužine. Posolite ih. Pancetu – mora biti masnija ili dobar špek , narežite također na prugice od cca 2-3 cm. Držite je u zdjelici u kojoj ćete je još dodatno namirisati : istrgajte iglice  ružmarina i bogato pospite sa mljevenim korijanderom. Dobro je promiješajte. Ta kombinacija je za mene izvrsna – korijander u zrncima jako se koristio u nekadašnjoj dalmatinskoj kuhinji i nema nikakve veze s okusom listova korijandera. Po želji dodajte i ljuskice mljevene ljute papričice. Špikuje se zabadajući meso, oštrim nožićem, ukoso – češnjak, mrkva, špek (zahvatite svaki put 1-2 iglice ružmarina). Sve što vam je ostalo ubacit ćete u umak.

 

Narežite korjenasto povrće na veće komade : crveni luk (daje gustoću), mrkvu (ona je slatkasta pa će ublažiti kiselost marinade), korijen celera,  korabicu, korjen peršina.

U duboku posudu u kojoj će stati meso po dužini a sa strana povrće, ulijte maslinovo ulje i 1-2 žlice svinjske masti. Meso popecite sa svih strana da dobije lijepu boju. Izvadite ga u neku posudu i na toj  masnoći samo kratko popecite na grubo isjeckano povrće i koncentrat rajčica. Koncentrat će također zagustiti umak i dat će mu jači ukus. Vratite nazad meso, sve zajedno posolite i dolijte litru vina.

.  Sada stavite i sve ostale tipične začine dalmatinske pašticade : karanfiliće, ribani muškatni oraščić, malo mljevenog korijandera, malo ljute papričice, te 4-5 listova kadulje. Ja stavljam i 2 mahunice kardamoma – jako mi se sviđa. Neka sve uzavre nakon čega odmah ugasite, poklopite i ostavite preko noći – najmanje 12 h.

Sutradan  pustite da meso u tom umaku kuha na laganoj vatri  cca 2,5 – 3h , odnosno dok meso ne omekša. Pazite da vam pašticada ne zagori – povremeno promiješajte umak i okrećite meso.

Kada vam vilica ulazi u meso, znači da je kuhano. Meso u pašticadi ne smije biti prekuhano, ali ni tvrdo. Izvadite ga na dasku, te  pustite da se prohladi. U međuvremenu se posvetite umaku jer je ova faza začinjanja  najvažniji dio zagotavljanja jela.

Umak treba procijediti a to se radi na dva načina – ili se cijedi kroz vrlo gusto sito (chinois- pritiskajući prekuhano povrće na stijenke cjedila) ili pak sa klasičnom pasiračom za povrće koja će propasirati povrće ali i zadržati sva ružna, nepotrebna vlakna. Jako sam protiv upotrebe blendera ili štapnog miksera – on je inače izvrstan za mnoge umake ali ovdje stvara jednu pireastu, gnjecavu masu koja nema šta raditi u dobrom umaku od pašticade.

Dobili ste jaki i vrlo gusti umak koji se sada razrijeđuje s najmanje pola litre vode, odnosno juhe. Umak se polako dokuhava 10-15 minuta i zapravo se  sada dovršava – treba provjeriti njegov ukus, slanost, gustoću. Ako vam se čini rijedak – posebno jer ćete polijevati i njoke – zgušnjava se na dva načina : klasično se na 2 žlice svinjske masti popržilo bogatu žlicu krušnih mrvica (osim gustoće i to će dati dodatan ukus ) ili varijanta (koju ja koristim ne bi li »olakšala« umak) jest odvajanje nekoliko žlica umaka u koji rastopim veliku žlicu škrobnog brašna. Njega se vrlo polako dodaje u umak koji polako krčka. Kuha se samo nekoliko časaka uz stalno miješanje. Umak ostaje baršunast i gust.

Prohlađeno meso ( jer to će vam omogućiti bolje rezanje) treba odrezati na kriške debele ½ – 1 cm. Složite ih u umak – okrajke ili 1-2 kriške isjeckajte jer kod začinjanja njoka dat će bogatiji i gušći umak. Pustite da samo malo sve zajedno prokuha. Zaklopite i ostavite na toplom dok ne skuhate njoke.

Serviranje pašticade s njokima

I serviranje je vrlo važno kako bi efekat ovog jela bio vrhnski.

Najljepše je kada njoke posebno servirate u vatrostalnoj ili keramičnoj, po mogućnosti duguljastoj, zdjeli kako ne bi imali previše slojeva i kako bi se što bolje i što lakše začinili. Na dno zdjele stavite nekoliko velikih žlica umaka, na to procijeđene njoke po cijeloj površini. Na njoke prospite bogatu šaku – dvije parmezana, koji je sigurno najbolji sir za tijesta i mesne umake. Njegova dostojna zamjena može biti dobar ovčji sir ili mješavina s parmezanom. Osim ukusa pomaže i boljem prijanjanju umaka koji se posipa na po njokima posutim sirom. Nježno promiješajte njoke u umaku i poslužite.

Fino narezano meso pašticade preliveno s umakom služi se u posebnoj zdjeli ili dubokom tanjuru. Nije potrebno da meso »pliva« previše u umaku – većinu ćete iskoristiti za njoke. Dovoljno je da meso bude samo pokriveno umakom. Na tanjur svatko izvadi i poslužuje onako kako najviše voli – netko najprije njoke kao predjelo i nakon toga uzima kriške mesa, sa malo umaka, koje se jede uz neku bogatu zelenu  miješanu salatu. Netko će pak izabrati varijantu da jede istovremeno meso i njoke, koji se tada služe kao prilog.

Objavljeno

Ragu od patke

Ragu, umak od mljevenog ili sjeckanog mesa od patke napravljen na tradicionalni način dinstanja mesa sa povrćem i začinima

Ragu od patke jedan je od najboljih umaka za njoke i svježu jajčanu tjesteninu! Patka je praznično jelo čija konzumacija je vezana za jesen i zimu, naročito za Martinje, feštu sv. Martina kada se krsti mlado vino. Ragu od patke toliko je  dobar da naprosto traži domaću tjesteninu i domaće njoke –  tagliatelle /rezanci  preliveni raguom od patke  staro  je tradicionalno jelo iz talijanske pokrajine Romagne. Tamo sam prvi put vidjela pripremu ovog fantastičnog umaka koji već godinama predstavlja pravi praznik trpeze u mojem domu. Promjene recepta su minimalne – radi se više o prilagodbi umacima od mesa karakterističnim za moju Dalmaciju.

 Sjećanja na jednu gastronomski izuzetno bogatu regiju, na prijatne i duhovite ljude, velike ljubitelje dobre hrane – “Amarcord” u pravom smislu

Vrijeme pripreme: 3h

Za 6-8 osoba

Potrebni sastojci:

1 kom patke cca 2-2,5 kg

1 -2 glavice crvenog luka

2 kom mrkve

2 stabljike celera ili korjena celera

1,5 dcl crnog vina

800 gr rajčica pelata

3 žlice koncentrata od rajčica

5-6 kom klinčića

malo muškatnog oraščića

1 žlica škrobnog brašna

2-3 šake svježe naribanog parmezana

njoki od najmanje 1,5 kg krumpira ili

rezanci cca 500-600 g

Način pripreme:

 Patku razrežite  na uobičajene komade: batak, zabatak, prsa, trticu, krilca, vrat

 Za umak se koristi meso batka, karabatka  i prsiju.Ostali djelovi, uključujući i kosti, idealni su za odličnu prazničku juhu

 Meso isjeckajte  na male komade – može se i samljeti, ali ljepše je vidjeti male komadićke pačjeg mesa. Sačuvajte  poneki komad kože i kosti sa bataka – stavit ćemo ih u ragu koji će biti tako još ukusniji. Pačja masnoća veoma je fina, u kulinarstvu je  jako cijenjena – odlučite koliko mastan umak želite i toliko ćete masne kože ostaviti u umaku. Na kraju ćete odstraniti  tu kožu i kosti bataka.

 Na 2-3 žlice maslinovog ulja najprije pirjajte  fino narezan crveni luk, mrkvu i celer dok se ne zazlate.Tada dodajte  komadiće patke , uz malo kože  i kosti batka i zabatka. Početi pirjati na malo jačoj vatri dok se meso fino ne isprži, što je bitno kod svakog ragua.

 Posolite, stavite 5-6 klinčića i naribajte  muškatnog oraščića – to su tipični začini dalmatinskih mesnih umaka , i za mene nisu samo miris doma i nedjeljnih ručaka kada su kale mirisale na njih – oni su izvrstan dodatak mesnim, dinstanim jelima koji odstrane ukuse i mirise mesa, posebno kod peradi.

Zalijteti  čašicom crnog vina, sačekajte da alkohol ishlapi  (kada više ne “peče” u nozdrvama) i tada dolijte usitnjene rajčice – pelate i koncentrat od rajčica. Nekada se dodavao samo koncentrat od rajčica – međutim, radi se o umaku vrlo intezivnih ukusa i pelati ga količinski obogate i malčice ublaže.

 Smanjite jačinu vatre na minimum. Poklopljeno polako kuhajte, pirjajte, dodajite po čašicu vode,  uz često kontroliranje i miješanje najmanje 2 sata.

Dovršavanje umaka : kod ragua od peradi posebno kokoša, koje su se u Dalmaciji nazivali “tingul” (od venecijanskog “intingolo), običavalo se na kraju dodavati  1 dl vode u koju se rastapalo brašno, čime bi se umak krasno povezao. Još je bolje umjesto pšeničnog brašna (jer to zahtjeva dodatno kuhanje od 10-tak minuta) , koristiti 1 žličicu škrobnog brašna – dakle, rastopiti je u vodi i onda polako ulijevati u umak. Neka samo kratko provre i umak je gotov . Također je  baršunastiji od onog gdje “povezivanje” radimo sa brašnom.

   Promiješajtie,  ocijenite da li ćete dodati još malo juhe ili vode , probajte i dočinite.Bacite kožicu i kosti.

 Začinjanje :

Bez obzira da li se radi o njokima, domaćim rezancima ili nekoj drugoj tjestenini začinjajte na načina da na dno šire, dublje zdjele stavite nekoliko kutalja umaka, na to njoke ili paštu, zatim svježe ribani sir (na ovaj način zalijepit će se umak i sir te još bolje začiniti tijesto/njoke, te na vrh ponovno umak od mesa. Rahlo promiješati i odmah servirati

začinjanje domaćih njoka od krumpira

Objavljeno

Pečena janjetina – vlažno pečenje

Pečena janjetina – but ili plećka tiho pečeni u vlastitom soku u dubokoj posudi, uz dodatak vina i začinskog bilja

Ova tehnika kuhanja se u Dalmaciji nazivala  «in umido» (utjecaj Mlećana),  što znači vlažno pečenje, dušenje na niskoj temperaturi u sokovima koje meso ispušta. Veoma je ukusno i za mnoge je to najbolji način pripreme mesa u komadu – janjećeg buta ili plećke ili pak većih komada telećeg buta ili plećke.

 Idealna zamjena za ovakvu vrstu tehnike pripreme jela su posebni aparati  za polagano kuhanje i pečenje   na niskim temperaturama, znani kao «crock pot» lonac ili “slow cooker”. Izumljeni su pred četrdesetak godina u SAD, polako su se širili svijetom i danas su vrlo popularni u domaćinstvima jer olakšavaju zaposlenima pripremu hrane. To podrazumijeva stavljanje svih sastojaka istovremeno u  lonac – nakon 5 ili više sati jelo je gotovo.  Premda kod nas «crock pot» ili «slow cooker» još uvijek  nije toliko zastupljen u domaćinstvima, sve više ga koriste restorani, posebno kod pripreme slabijih djelova goveđeg mesa , raznih koljenica ili pak sve popularnijih svinjskih rebaraca ili  «pulled pork», izmrvljene svinjetine.

 Međutim, ukus ovog starinskog i zapravo bazičnog načina pripreme mesa – polaganog pečenja u vlastitom soku, za mene  je bolji.  U svim slučajevima polaganog kuhanja ili pečenja  (sa ili bez aparata ) meso je izuzetno mekano, gotovo se raspada – ali  na ovaj klasičan način sve je to ipak kraće pa je meso  sočnije ,  ukusi su izraženiji. Kod pečenja u “slow cookeru” koje je nesumljivo veoma praktično i zdravo, pečenje se odvija u dvostrukom ili čak trostrukom vremenu i – kada bi mu već trebali pronaći mane u odnosu na ovaj klasičan, domaćinski način – iz njega sve vrste mesa imaju nekako isti ukus.

  Pečenje «in umido» posebno je prikladno za  pripremu janjetine jer to je vrsta mesa koje često zna biti suho ili tvrdo: u pećnici ili na žaru dobro izvedeno janjeće pečenje   zahtjeva znalačku pripremu i  dozirano pečenje.

Vrijeme pripreme : 2h

Za 6 osoba

Potrebni sastojci :

janjetina od buta ili plećke (od 1,5 – 2 kg)

1 veća glava crvenog luka

1 -1,5 dl bijelog vina

3 -4 režnja češnjaka

2 dl pirea od rajčica (passata)

1 paprika

grančice ružmarina, majčine dušice, mažurana

sol, papar

 3-4 jž maslinovog ulja

 Način pripreme:

Najradije pripremam na ovaj način plećku, koja se smatra slabijom pozicijom mesa, međutim spremljena na pravi način (a ovo je najbolji način) ostaje sočnija i bolja od buta.  Posolite je, našpikajte ponegdje sa češnjakom, uz kojeg stavite 2 -3 iglice ružmarina

 Izaberite poluvisoku posudu, ili tavu, debelog dna u kojoj ćete smjestiti meso bez da bude previše prostora oko njega.

Ugrijte ulje i popecite plećku sa svih strana da dobije lijepu boju – tada je zalijte sa pola decilitra bijelog vina, smanjite temperaturu da se meso lagano krčka – dodajte luk u komadu, pire od rajčica , papriku i travice. Poklopite i pustite da se lagano peče / kuha u vlastitom soku. Ne treba dodavati vodu – ako ipak ostane na suhom dolijte opet malo vina.

Kada je meso pečeno počinje se odvajati od kosti – tada ga izvadite, narežite na lijepe komade. Umak procijedite ili jednostavno bacite ostatke luka i paprike, ili pak ostavite taj rustikalni izgled umaka, jer ovdje je povrće još uvijek lijepo, u komadu.  Umak prelijte preko mesa.

Način posluživanja:  Ovo izvanredno meso prepuno ukusa zahtjeva i nježniji prilog poput finog pirea. Posebno je dobro sa kiselkastim pireom od krumpira i mrkve.

Pire od mrkve i krumpira
Objavljeno

Janjetina s fažoletima i cous cousom

Janjetina u sočnom umaku, po starim običajima Sinjske krajine, uz dodatak fažoleta. Umjesto klasičnog pirea poslužena na mirisnom cous cousu.

Ili, kako obogatiti jedno sjajno sinjsko jelo služeći ga sa cous cousom, jednim od temeljnih jela arapskih mediteranskih zemalja, koji, nekim čudom nikada nije dospio u naše kuhinje.

Mlada, proljetna janjetina u Dalmaciji se priprema najprije sa mladim, slatkim bižima (graškom), nakon čega se to isto jelo oplemenjuje dodatkom srca artičoka i onda, nekako, čekamo ljeto – baš kao u stara, dobra vremena, kada se nisu koristile smrznute namirnice – kada nastupa sezona fažoleta.

Tada moji ukućani izjave – ovo je najbolja kombinacija povrća i janjetine! Zaborave pri tome, da su taj komentar pratila i i ona prethodna janjeća jela.

Isti recept koji se oduvijek spremao u Sinjskoj krajini, na način na koji su ga kuhale moja majka i tetke, apsolutno je jedno od najboljih jela od janjetine na Mediteranu. To su moji prijatelji već bez broj puta od mene čuli – uvijek ga iznosim na stol, sa posebnim ponosom, kada su prisutni ne – Dalmatinci, naročito Talijani. U stilu – i mi našeg konja za trku imamo.

Odavno sam ga željela poslužiti s cous cousom – jer to je zapravo kruna njegove delicije.

Vrijeme pripreme : 2,5 h

Za 6 osoba

Potrebni sastojci:

2 kg janjetine

2 kom velikog crvenog luka

3 -4 jž koncentrata od rajcica

začini : 2 lista lovora, 4 klinčića, naribani muškatni oraščić

100 g dimljene pancete

4 režnja češnjaka

pregršt peršina

1 dl bijelog vina

1 paprika, malo svježe ljute papričice

400 g fažoleta (uskog ili širokog, maslenca)

cous cous

250 g cous cousa

300 g vode

šaka suhih groždica

6-7 kom suhih marelica

šaka oguljenih badema i pistacija (ili pinola)

kitica metvice (mente, nane)

2-3 jž limunovog soka

1 dl maslinovog ulja

Priprema :

 1. Ovo jelo se u našoj kući priprema slažući sve namirnice “na hladno”. Ne znam da li je to bio izum moje majke – ali ovaj umak alla gulaš, s janjetinom, dobija svu punoću ukusa upravo na ovaj način.

Za umake od janjetine mogu se koristiti svi djelovi, ali najbolji su oni koji sadrže i komade kostiju (umak je još ukusniji) , naročito djelovi plećke.

Narežite crveni luk na sitne komade (uvijek se iznenadim kako mnogi kuhari režu crveni luk za umake alla gulaš na grube, velike komade). Meso izrežite na manje komade, pazeći da djelovi mesa koji imaju kost budu pravilno isječeni kako im ne bi ostali komadići kostiju.

2. Na maslinovo ulje stavite  isjeckani crveni luk, meso, koncentrat od rajčica i začine – klinčiće, lovor, muškatni oraščić. Na jačoj vatri započnite  dinstati – bez dodavanja vode.  Meso će se zapeći i ispuštati vodu – tada ga i posolite, te smanjite vatru.

Stare škole čuvenih dalmatinskih umaka nisu dozvoljavale dodavanje vode sve dok se crveni luk polako ne izgubi  – to je i najdelikatniji dio pripreme umaka.  “Kapula se mora raspasti”, rekla bi moja majka, što je važno ne samo zbog ukusa već i zbog toga što je to najbolji način da kapula/crveni luk ugusti umak i nestane.

 Kada se crveni luk  otopio, zalijte  bijelim vinom i sačekajte da alkohol ishlapi.

3. Dok “čuvate meso” da ne zagori, pripremite dalmatinski pešt – najlakše ga je samljeti u blenderu. Prava sinjska janjetina tražila je i komad pravog sinjskog pršuta – namirnice koju danas često samo sanjamo. Ali, ako ga imate , isjeckajte jednu podeblju krišku.

Njegov doprinos jelu je nemjerljiv s bilo kojim drugim dodatkom

4. Kada se temeljni umak formirao – dakle, crveni luk potpuno nestao – dodajte pešt, promiješajte i odmah ulijte pola litre vode. Pustite da malo prokuha i da se meso dobro namiriše

5. Slijedi polagano kuhanje umaka dok se meso skoro ne skuha. Umak je mnogo bolji ako postepeno dodajete vodu – ne ulijevajte odjednom svu potrebnu količinu. Naići ćete na savjete da se dodaje i juha(ili stock) – ja to ne volim, jer je jelo već toliko jako   da nije potrebno dodatno pojačavanje ukusa

6. Mlade fažolete odrežite na komade cca 3 – 4 cm. Katkada ih čak režem najprije uzdužno, onako kako je radila moja majka. Ako koristite široki fažolet napravite ukoso odrezane komade. Volim dodati i lijepo izrezanu papriku i komad svježe ljute papričice. Kada je meso još nekuhano – ali vec dovoljno meko, ubacite fažolet, papriku, papričicu i samo prekrijte vodom te nastavite polagano kuhanje dok ne omekša. Provjerite sol i papar.

Jelo mora ostati sočno i jušno – tako regulirajte dodavanje vode pri samom kraju. Neka vam jelo počine barem 15- tak minuta

 Cous – cous

Stavite rahlo zasoljenu vodu da zakuha – prelijte cous cous u zdjeli i vilicom promiješajte. Ostavite 20 minuta dok se voda potpuno ne apsorbira.

Tada mrvite cous cous između prstiju i dlanova – morate dobiti rahlu smjesu.

Izmiješajte sok od limuna, maslinovo ulje, papar i sol (te obavezno naribanu koricu limuna, ako nije škropljen) i prelijte preko cous cousa. Promiješajte vilicom.

Suhe grožđice i narezane marelice držite u vodi barem 15- tak minuta. Procijedite ih, ali ostavite natopljene vodom i dodajte u cous cous – divne su, za nas neobične, ali nevjerovatno dobro pašu u cous cous. Dodaju jelu sve ono što mu treba – lagani slatkato- kislekasti ukus voća, savršeno se spaja sa cous cousom ali i sa umakom i mesom.

Na  2 žlice maslinovog ulja popržite bajame ili pistacije i pinole. I njih dodajte u cous cous te izmiješajte.

Na kraju ubacite isjeckanu kiticu mente (nikada pepermint, već one poznate po imenu “marokanska” ili mentuccia).

Cous cous je gotov – savršeno izbalansiranih ukusa (za naše pojmove), idealan za prilog svim umacima ili kao poseban prilog

Serviranje: Po mogućnosti na plitkom, ali u sredini udubljenom tanjuru. Stavite u sredinu cous cous, uzdignut koliko je moguće i oko njega janjetinu sa fažoletima. Uvijek služite preostali dio jela od janjetine u posebnoj zdjeli pored glavnog tanjura – ako netko želi dodavati će meso i umak na cous cous.

Dobili ste bogovsko jelo (janjetina je ionako bila oduvijek namijenjena bogovima i ljudima). Rahli cous cous s mirisima metvice i limuna koji cijelom jelu daju svježinu, s bajamam i pinolima te sočna, vrhunska janjetina.

Objavljeno

Kunić u umaku od limuna sa mirodijama


Kunić u umaku od limuna sa mirodijama – mirtom, ružmarinom, inspiriran starim receptima Sinjske krajine

Kunić je nekada bio vrlo često na trpezama naših krajeva – dovoljno je pogledati stare kuharice i pažnju će nam zaokupiti brojni recepti od kojih su  najčešće fino začinjena pečenja ili pak različite varijante kunića spremljenog na divljač.

Danas ga nalazimo samo u dobro opskrbljenim mesnicama ili , tek ponekad, na tržnicama gdje ga nude uzgajivači peradi.  Kao da su ga u potpunosti istisnuli uzgoji pilećeg i purećeg  mesa premda je  njegovo meso  idealno kod zdrave i dijetalne prehrane  – nemasno, lagano, niskokalorično, nezamjetnog kolesterola, a bogato željezom i kalijem.

Porijeklo ovog recepta je iz Sinjske krajine koja je darovala dalmatinskoj gastronomiji mnoge izvanredne recepte.

Za 6-8 osoba

Vrijeme pripreme : 2 sata

Sastojci :

kunić od 2-2,5 kg

50 g dimljene pancete

grančica ružmarina i mirte

1 limun

1 dl bijelog vinskog octa

1 dl bijelog vina

3 dl juhe

1 jušna žlica škroba

3 jušna žlica maslinovog ulja i 3 jušna žlica svinjske masti

Način pripreme:

Kunića u komadu operite i posušite.  Dobro ga natrljajte – izvana i iznutra – krupnom solju. Pancetu isjecite na deblje prugice i oštrim nožićem zarežite bedra i rameni dio. U njih nagurajte komadiće pancete uz pokoju iglicu ružmarina – špikujte, dakle, deblje dijelove mesa. Grančicu ružmarina staviti u utrobu pored jetrice. Ja sam stavila i grančicu mirte koju sam tek nedavno počela koristiti kao izvrsnu aromu pri pečenju mesa. (Posadila sam, naime, grm…)



Kunića stavite u pekač  gdje po mogućnosti  ne bi trebao imati previše mjesta.  Izvana ga dobro namažite svinjskom mašću i onda ga još prelijte maslinovim uljem. Stavite u ugrijanu pećnicu na 220 oC  i pustite da na jakoj vatri  »zacvrči«, da se površina malo zapeče. Tada smanjite na 200, nekih  15-tak minuta, a onda na 180. Sve zajedno neka se kunić peče sat vremena. Važno je da se lijepo zapeče – nakon jednog sata još neće biti pečen jer ga nastavljamo kuhati u umaku i jer ne želimo da nam se meso raspada.

Pustite da se malo ohladi i onda ga narežite na komade : najprije odvojiti butiće, pa rameni dio, zatim pažljivo odvojite najcjenjeniji dio »sedlo«. Sve komade lijepo složite u široku, plitku posudu.

U sok od pečenja izmrvite vilicom jetrica – umak će se zgusnuti i postati još ukusniji. Odrežite 4 velike kriške limuna (po mogućnosti s korom ako limun nije prskan) i složite ih između mesa. Stavite još jednu grančicu ružmarina i mirte (ako nemate mirte možete  staviti nekoliko bobica borovice ili grančicu kadulje). Umak  od pečenja sa izmrvljenom jetricom izmiješajte sa 1 dl bijelog vinskog octa, 1 dl bijelog vina i 1 dl juhe (ili vode). Prelijte preko mesa, dobro protresite i kuhajte na laganoj vatri 30-tak minuta. U ovom trenutku u 2 dl juhe (ili vode) umiješajte 1 punu žličicu škroba te postepeno, polako ulijevajte u umak. Opet protresite cijelu posudu  i nastavite kuhati na tihoj vatri, pokriveno, novih 10- tak minuta.

Savjet : ovako pripremljen kunić u mirisnom umaku možete služiti sa pireom od krumpira, opet na sinjski način. U originalu se na svinjskoj masti samo malo zazlatila glavica crvenog luka, na koju se ubacivao protisnuti kuhani krumpir. Krumpir se još malo zapeče na masti (poput restanog krumpira). Korištenje svinjske masti kod ovog recepta nije samo ostatak nekadašnjih kuharskih navada – mast daje punoću okusa ovom »suhom« i nježnom mesu. Isto tako  po novim nutricionističkim saznanjima, revival svinjske masti (i maslaca – eureka!), u manjim količinama, smatra se zdravim dodatkom ljudske prehrane. S

Objavljeno

Janjetina s bižima, lukulsko jelo Dalmacije


Janjetina , izrezana na komade sa mladim graškom/bižima u karakterističnom dalmatinskom umaku od mesa, uz dodatak kriške dobrog pršuta i domaće pancete kako se od starina radilo u Splitu i okolici – obogaćena mladim graškom, jedno je od najboljih janjećih jela na Mediteranu.

Ovu rečenicu su moji prijatelji , ljubitelji dobre hrane, čuli od mene već bezbroj puta. Uporno i već dosadno je ponavljam do daljnjega, pokušavajući prikazati i promovirati ovo fantastično jelo iz više razloga :  nepoznato  je izvan Dalmacije (postoji doduše jedna vrsta mesnog, gulašastog umaka koja se pravi od janjećeg mesa, koji je  u većini izvedbi sigurno dobar, ali naš recept je drukčiji); dok je u novom gastronomskom điru po Splitu i okolici, gdje restorani niču zaista kao gljive poslije kiše i gdje se pojavljuju brojne varijante globalnih, svjetskih kuhinja i menija – ovog jela u mnogima uopće nema. Nepoznato je mladima? Može biti, mada mi se čini da gastronomska, instant kultura mladih poduzetnika i restoratera, najčešće ne vidi, ne zna i ne prepoznaje jela koja će  donijeti gastronomski ugled  njihovom restoranu. Dobro ime njihovoj kuhinji, promociju našeg gastronomskog bogatstva, koje je tu, pored njih a kojeg ne znaju upotrijebiti.

Vrijeme pripreme: 2, 5 h

Za 6 osoba

Sastojci:

1,5 – 2 kg janjetine

2 kom crvenog luka

3 jž koncentrata od rajčica

1 -2  deblje kriške dalmatinskog pršuta

100 g lijepe, šarene dalmatinske pancete

3 -4 režnja češnjaka

1,5 dl bijelog vina

pola kitice peršina

mirodije : muškatni oraščić,  4 -5 klinčića,

komad ljute papričice, 2 -3 grančice divljeg koromača

500 g mladog graška ( ili smrznutog)

sol, papar

½ dl maslinovog ulja

Priprema :Janjetina treba biti malo »jača« – dakle, ne suviše mršava i mlada. Najbolje je koristiti meso iz miješanih pozicija – plećka, sa mesom bez kostiju, zatim  vratna rebarca te ostale djelove manje kvalitetnih pozicija. Važno je da imamo i komade mesa sa kostima – umak će biti mnogo ukusniji. U Dalmaciji mesari najčešće odmah izrežu meso za »biži i janjca«, praveći  takav izbor : u svakom slučaju komadi moraju biti lijepi, “ni pre sitni ali ni preveliki”

Moja majka, Sinjkinja, radila je ovaj umak stavljajući   sve sastojke  “na hladno” : maslinovo ulje, narezan luk, meso na “lipe komade”,  i koncentrat od rajčica.  Bila je veliki majstor mesnih umaka – “ kapula se mora raspasti, pravome kuharu se nikada u šugu ne vidi kapula!”, bilo je prvo i zaista važno pravilo. Ovim stavljanjem svih sastojaka  “na hladno” – dakle, bez procesa gdje se najprije dinsta crveni luk, pa onda dodaju redom ostale namirnice – dobija se izvanredni gusti umak posebnog ukusa jer se svi sastojci zajedno uprže. (U ona doba nije bilo pelata a ni pirea od rajčica; koristila se samo konšerva, odnosno koncentrat od rajčica. Ovdje to veoma stoji – dinstanjem se uprži i koncentrat i doprinese gustoći i ukusu umaka)

Dakle, najprije na jačoj vatri, uz često miješanje,  pržite sve pomenute sastojke dok ne ispari sva tekućina i dok se luk ne raspadne. Tada dolijte pola čaše bijelog vina, posolite te miješajući sačekajte da ispari alkohol.

Tada zalijte  cca 2,5 dl vode  i nastaviti pirjati na laganoj vatri, poklopljeno. Dodajte sve začine : malo ljute papričice, naribajte  muškatni oraščić, dodajte klinčiće i pešt, napravljen od fino samljevene pancete, češnjaka i peršina. Povremeno dodavajte po šalicu vode kada vam jelo ostane na suhom: meso ne smije “plivati” vec se lagano pirjati , pokriveno vodom

Kada je meso skoro gotovo, dodajte grašak. Naravno da je idealan mladi, svježi, slatkasti proljetni grašak – danas je sreća da imamo smrznuti grašak preko cijele godine i može dobro poslužiti. Nikada, ali baš nikada, ne koristite za ovu vrstu jela grašak iz konzerve. To je, naime, ravno ubojstvu s predoumišljajem.

Na umjerenoj vatri kuhajte janjetinu s  bižima/graškom, dok se ne skuha grašak. Prije nego ugasite , dočinite jelo – neka bude jušno, ali ne pretjerano juhasto.

U ovom trenutko – tako se rado sjećam – intervenirao bi moj otac i dodavao cijelu kiticu mirisnog divljeg koromača. U Italiji, u umake od janjetine dodaju mentucciu, jednu vrstu metvice (mente, nane) koja se i kod nas udomaćila. Nazivamo je – marokanska i za slana jela je mnogo bolja od mente piperite , koja previše daje na mentol bombone.

Ugasite i pustite da jelo počiva barem 15-tak minuta. Izvrsno je – za mnoge ljude čak i bolje sutradan.

Biži i janjetina služe se u dubokim tanjurima uz dobar pire.

Objavljeno

Janjeće iznutrice na slatko – kiseli način

Janjeće iznutrice – jetrica, plućica, srce, slezena spremljena na slatko kiseli način, »dolce garbo«, jako su popularno jelo na našem priobalju.

Nekada su bile tipično marendaško jelo, kada se odlazilo sa posla na obvezatnu marendu, jer radio se od 6 -14, i uvijek se znalo tko najbolje u gradu sprema jetrica i tripice (fileke). Tradicija je nekako ostala, pa se i ljeti, kada se najviše konzumira mlada janjetina, još uvijek rado poziva prijatelje na ovu izvrsnu marendu. Jer, ljeto je ljeto, nikome   se nigdje ne žuri, pa se i marenda protegne, uz redovitu čašu vina, i često je nekako, najljepši obrok u ljetnom danu.

U venecijanskom dijelu talijanske kuhinje poznata su kao jetrica na venecijanski način – recepti su dosta različiti, zajedničko im je korištenje crvenog luka i vina, odnosno octa. Mjere, opet kako gdje , sa malo više ili manje crvenog luka, sa pireom od rajčica ili bez, sa više začina, posebno ljute papričice.  U Veneciji uz njih  u mesnicama nude i janjeća crijevca, očišćena i upletena u male pletenice, koja cijelom jelu dodaju još nešto od izvrsne jednostavnosti pučkih jela.

Vrijeme pripreme: 45 min

Za 4 osobe

Potrebni sastojci:

janjeća iznutrica – jetrica, srce, plućica, slezena

2 veće glavice crvenog luka

2 režnja češnjaka

1 dl pirea od rajčica (passata) po želji

2 lista svježeg lovora

začini : nekoliko listova kadulje, 2 grančice timijana, 2 klinčića, naribani orašćić, ljuta pepričica

1 dl bijelog vina

½ dl vinskog octa + pola žličice šećera

3-4 jž maslinovog ulja

Priprema:

Kompletne iznutrice potopite u zdjelu hladne vode i držite desetak minuta. Nakon toga pažljivo isperite i obrišite papirnatim salvetom.

Odvojite jetrica. Srce i plućica isjeckajte na kockice – kod plućica odstranite alveole, izrežite i sve cjevkaste ili vezne, tvrde djelove.

Crveni luk izrežite na listove – kod ovog jela on je dinstan tako da ostane svjetle boje i vidi se. Na maslinovom ulju lagano ga prodinstajte sa 2 lista lovora – malo ga posolite i poklopite da ne ostane na suhom. Kada je crveni luk samo uvenuo (u nekim kuhinjama postoji izraz – oznojio),  dodajte plućica, srce, pire od rajčica, češnjak i sve ostale začine. Dinstajte nekih pet minuta dok umak ima tekućine – tada dodajte izmiješano vino, ocat sa šećerom, poklopite i kuhajte sljedećih 10- tak minuta dok se plućica nisu skuhala.

Posolite i popaprite.

Tek na praktično gotovo jelo dodajte jetrica – možete i njih isjeći na kockice (kako se običava), ali ja radije režem na male odreske, vertikalno po jetricama. Dodajte ih jelu i samo ih na brzinu prevrnite na vatri.

janjeće iznutrice servirane na bijeloj polenti

Ugasite i servirajte odmah – uz različite vrste pirea, zavisno od godišnjeg doba i želja. Odlična su uz mekanu, rijetko skuhanu bijelu polentu, pire krumpir ili pire od tikvica ili brokolija. To morate imate sve spremno jer jelo treba odmah servirati.

servirane uz pire od tikvica

Jetrica u umaku uvijek otvrdnu – ne možemo to spriječiti premda ih nismo ni posolili. Ali tek ovlaš prevrnuta u umaku punom ukusa i mirodija, predstavljaju izvrsno jelo bez obzira da li ih jedemo u sjeni nekog tamarisa kao bogatu ljetnu marendu ili pak kompletan ručak.

ljetni ručak

Objavljeno

Pečeni odojak s krumpirom i dunjama

Mladi odojak, najbolje kremenadle, polagano pečen, sa hrskavom koricom, dobro začinjen mediteranskim travicama, zalivan vinom ili calvadosom, uz pečeni krumpir i dunje

Ovo je klasično pečenje mladog odojka čija procedura se može koristiti za sve pozicije mesa, koje se nekako potiskuje sve popularnijim pečenjima «pulled pork» u kojima se meso satima peče i na kraju mrvi na komadiće vlakana. Iako je ta vrsta pečenja izvrsna, posebno u kombinacijama sa različitim barbecue umacima, ovo klasično pečenje još uvijek privlači svojim kulinarskim karakteristikama : dobro ispečeno, ali iznad svega sočno i mekano meso, puno mirisa i okusa. Koje se reže na tzv. lijepe komade, ovdje kremenadle.

Svinjetina naprosto ljubi voće – ovdje je kombinacija dunja i krumpira, namirisanih ružmarinom , pečenih u umaku od mesa i calvadosa (likera od jabuka) ili dobrog suhog vina,

Za 6 osoba

Vrijeme pripreme i pečenja : 3h

Potrebni sastojci:

mladi odojak (kremenadle u komadu) 2,5 – 3 kg

mirisne trave : 3 grančice ružmarina, 2 grančice mažurana

2 češnja češnjaka

sok od 1 limuna

1 žličica meda od kestena

2 -2,5 dl calvadosa ili suhog bijelog vina

2 kom većih dunja

6 -8 kom krumpira

1 dl, cca, maslinovog ulja

sol, papar

Priprema:

Isjeckajte travice i češnjak, dodajte sok od limuna i žličicu meda. Meso natrljajte solju sa donje strane (ondje gdje nema kože), i dobro umasirajte začine. Neka tako počiva barem 2 sata.

Za ova pečenja idealni su široki pekači od pećnice u koje stanu rešetke – meso sa kožom okrenite prema dolje i u pekač stavite pola cm vode, koju morate češće kontrolirati i dolijevati jer pečenjem hlapi. Na taj način se koža ukuhava i na kraju će  biti hrskavo pečena. Ako nemate kombinaciju pekača i rešetke, meso položite direktno u pekač, dolijte 2 -3 žlice maslinovog ulja i vodu.

Pećnicu dobro ugrijte na 220 – kada stavite meso unutra, pustite još desetak minuta da dobro zacvrči, zatim ga prekrijte alufolijom i smanjite na 160. Uz povremeno kontroliranje vode, neka se peče (ovdje je riječ o manjem odojku) cca 1,5 – 2 h.

Izvadite na trenutak meso, na dno položite isjeckane dunje i krumpir, dodajte još poneku grančicu ružmarina i lovora, dodajte malo ulja (ako meso nije masno pa nije pustilo dovoljno masnoće). Položite meso na pekač sa kožom prema gore, “ušuškajte” ga između  krumpira i dunja i pojačajte pećnicu na 180 – 190. Kožica se mora dobro zapeći – kada krumpir i dunje ostanu u masnoći bez vode, dolijevajte u 2 -3 navrata bijelo vino ili calvados. Svaki put promiješajte krumpir i zalijte pečenje.

Pustite da se zapeče meso i krumpir sa dunjama – ako vidite da je meso gotovo, izvadite ga, prebacite u neku posudu i pokrijte ga. Neka počiva barem 15- tak minuta prije nego ga izrežete.

Servirajte lijepo izrezane kremenadlice ( pečenje je posebno dobro ako imaju i flam, trbušni, masniji dio), uz krumpir i dunje.

Ovdje nema previše masnoće – pokupite sok od pečenja sa pekača i polijte po serviranom pečenju.

           

Objavljeno

Mesni ragu alla bolognese za lasagne

Mesni ragu alla bolognese za lasagne u nešto laganijoj varijanti – dinstano mljeveno meso uz dodatak začina i mlijeka

Ragu je talijanski naziv za umak od mljevenog mesa kojeg posvuda izvan Bologne i Italije nazivaju “bolognese”. Pristaša sam novijih ideja u kuhinji po kojima ragu   za lasagne treba biti nešto laganiji od onog predviđenog za začinjanje rezanaca ili njoka. Tako su bolonjskom raguu oduzete  panceta ili  svježa kobasica (inače nedimljeni), koje su u klasičnim receptima bolonjskog ragua obavezne. Moj ragu je danas nešto izmijenjena verzija starog recepta koji sam vidjela u školi vrlo poznatih sestara Simili u Bologni (tada još nisu bile toliko čuvene) i još uvijek sadrži zeleni grašak i ono što mnogi izvan Bologne ne znaju ili izbjegavaju – a to je dodatak vrhnja ili još akše varijante, koju vam predlažem – mlijeka

Vrijeme pripreme : 3 h

Potrebni sastojci:

  • 800  – 1000 g mljevenog mesa (2/3 goveđeg i 1/3 svinjskog)
  • 1-2       mrkve
  • 1  -2  glavice crvenog luka ( cca 150g)
  • 2 stabljike celera (ili malo korjena celera)
  • 3 žlice koncentrata ili pirea od rajčica
  • 1,5 dl  crnog ili bijelog vina
  • 300 g pelata
  • 250 g zelenog graška (po želji)
  • 2 dl  mlijeka
  • začini 3-4 klinčića, oraščić, sol, papar
  • 3-4 žlice  maslinovog ulja

 

Priprema:

Meso za ragu je bolje ako sadrži 2/3 govedine i 1/3 svinjetine. Tražite uvijek od mesara da pred vam samelje odabrane djelove mesa. Za ragu meso treba dva puta samljeti

Crveni luk izrežite na fine listiće. Mrkvu i celer možete izribati ili samljeti malo krupnije u blenderu

Na maslinovom ulju, na laganoj vatri, pirjati  najprije luk i sačekati da omekša. Ako je star, što se često dešava zimi, možete dodavati, malo po malo, hladne vode, dok ne zastakli. Tada  dodati mrkvu i celer.Ne smijete ih pržiti, već polako pirjati dok potpuno ne omekšaju. Najčešće je potrebno dodati  malo hladne vode kako bi se spriječilo “žućenje” ovih sastojaka

prženje/pečenje mesa

 

Kada su ovi sastojci omekšali dodajte meso i, ako se odlučite,  koncentrat od rajčica. Meso se mora PRŽITI, ne pirjati na srednje jakoj vatri, dok ne izgubi tekućinu. Najbolje je staviti najprije polovinu mesa, dobro je propržiti, odmaknuti na rubove posude i tada ponoviti postupak s drugom polovicom.Tada posolite, dodajte nekoliko klinčića, malo muškatnog oraščića i zalijte sa crnim vinom, opet po rubovima posude. Ponovo lagano pržite i sačekajte da alkohol ishlapi. Umjesto crnog vina možete koristiti i bijelo.

iprženo meso – trenutak za dodavanje vina

U ovom trenutku treba dodati usitnjene pelate (laganija verzija) , smanjiti vatru, poklopiti i lagano pirjati nekih sat vremena, uz povremeno miješanje i kontroliranje da ne zagori.

dodavanje pelata umjesto koncentrata ili pirea od rajčica

Nekada se dodavao isključivo koncentrat rajčica (koji je u novije vrijeme često zmjenjen sa pireom). Umak će biti gušći, jači. Ja međutim biram laganiju verziju jer pelati dozvoljavaju duže ukuhavanje, dodavanje vode se tako odlaže. Kada se umak napravio – a to se vidi kada se počne odvajati masnoća po rubovima, možete u nekoliko navrata dodati po čašu vode. U klasičnim receptima dodavala se juha, ali mislim da nije potrebno, jer je umak dovoljno jak.

umak sa dodanim mlijekom

Slijedi “vrlo bolonjski “način začinjanja ragua. Kada je umak već lijepo napravljen dodajte 1 – 2 dl mlijeka. Po starom receptu, prvom kojeg sam naučila u Bologni i kojeg se najčešće držim , u ovom trenutku  dodaje se i cca 250 g zelenog graška (može i smrznutog). Ponovo treba podliti sa čašicom vode i nastaviti kuhati još tridesetak minuta dok se grašak ne skuha.

Ne bojte se dugog i polaganog kuhanja jer to su glavne odlike dobrog bolonjskog ragua. Mlijeko će “omekšati” i dati kremasti ukus umaka, grašak će ga također olakšati i začiniti, te dodati krasne zelene tonove.

umak sa dodanim mladim zelenim graškom – moje prvo bolonjsko iskustvo kje ostaje uvijek u mom izboru

 

Na kraju prokontrolirajte sol. Dodajte malo svježe mljevenog papra, pred sam kraj možete doliti i 2 dl vode, sačekati da provre i da se cijeli umak fino ujednači. Ono čuveno – ni gust ni rijedak!

 

 

Objavljeno

Punjeni goveđi odresci – ” dalmatinski škartoceti»

Punjeni, zarolani goveđi odresci, čuveni dalmatinski škartoceti u bogatom umaku

Nazivali su ih “španske ptice”, “dalmatinske ptičice”, škartoceti. Još jedan bogati dalmatinski “toč” ili umak, jer moja je Dalmacija poznata upravo po tim mirisnim, bogatim umacima od mesa. Po njima su nekada, pogotovo nedjeljom, mirisala dvorišta i kale.

Istina, meso je bilo drukčije kvalitete, jer je za te guste, tamno smeđe umake, potrebna dobra govedina koja se  kod nas sve teže nalazi. Isti zahtjevi postavljaju se i pred valjda najpoznatije goveđe jelo u Dalmaciji – pašticadu, koja, kada se koristi juneće meso, niti približno nije vrijedna svoje slave. Naime, razlika između dobre govedine i junećeg mesa u umacima naprosto je ogromna.

Isto vrijedi i za škartocete – mora biti dobra, prava govedina : možete koristiti pozicije od ruže, tj. najmekšeg dijela buta, zatim plećke . Najbolji škartoceti dobijaju se od pozicije tzv. štrakula ( goveđi špic, frikando, koju dalmatinski mesari posebno režu)

Meso od “štrakula” je mekano i sočno.

Za 4-6 osoba

Vrijeme pripreme : 3h

Potrebni sastojci :

1,5 – 2 kg goveđih odrezaka

200 g dimljene pancete ili špeka

5 režnjeva češnjaka

velika kitica peršina

1 kom pori luka

2 mrkve

2 kom crvenog luka

2-3 lista lovora

muškatni oraščić – pola žličice

4-5 kom klinčića

1,5 dl crnog vina

1 dl pasirane rajčice

5 -6 žlica brašna za umatanje odrezaka

3 – 4 jž maslinovog ulja

 

Priprema:

  1. Meso narežite na što veće moguće odreske, (mada je najbolje da vam to učini mesar),odnosno, kako izađeu, zavisno od pozicije mesa. Odreske potucite, porežite žilice, lagano posolite.

  3. dalmatinski pešt
  4. Pripremite namaz – punjenje ptičica. Tu ima više varijanti – komadi pršuta, zarolana panceta, tvrdo kuhana jaja … Ja najviše volim s običnom ali bogatom kremom od dalmatinskog pešta : treba vam jako puno peršina (odlično paše u ovoj kombinaciji sa govedinom), češnjak i dimljena panceta uz “obični” špek. Približno pola-pola.( Jako je važno da imate dobru, masniju “špekastu” pancetu). Ja sam imala izvrsnu dimljenu obrazinu iz okolice Sinja). Sameljite sve u blenderu da dobijete namaz – ne pretjerujte u mljevenju, dobro je da ostanu mali komadići.

  1. Namažite sloj pešta po odresku : uži dio (ako ga ima) započnite rolati do šireg dijela. Pažljivo pričvrstite rubove s čačkalicama. Kasnije će ih svatko odstraniti na vlastitom tanjuru.

 

  1. U tavu, debelog, teškog dna, stavite maslinovo ulje i zagrijte ga. Svaku “ptičicu” ili škartocet uvaljajte u brašno i popecite na brzinu sa svih strana. Popečene odlažite u pekač u kojeg ćete kasnije dodati svesastojke. Za ovu vrstu jela su idealne tzv. casserolle, teške posude od gize ili gline s poklopcima. Ako ih nemate, onda možete koristiti neki deblji porculanski pekač kojeg ćete kasnije zatvoriti s alu-folijom
  4. Povrće narežite na veće komade. Kada ste popekli sve “ptičice” ubacite u tavu povrće sa pasiranim rajčicama (passata). Dodajte lovor, oraščić, klinčiće, (jako volim i 2 mahune kardamoma).
  7. Posolite i popecite, miješajući, koliko se bude dalo, jer će početi brzo zagarati zbog brašna sa mesa. Dolijte čašu crnog vina i pažljivo promiješajte, postružite (deglazirajte) dno i prelijte preko mesnih škartoceta u pekaču. Protresite sve sastojke, i dolijte vode ali samo toliko da jelo ne bi bilo na suhom. Pekač zatvorite s poklopcem ili ga, što je moguće bolje, zatvorite s alu folijom.

Stavite pekač u pećnicu na 180 i pecite 1,5 sat. Negdje na polovici pečenja otvoriti, promiješati, prokontrolirati kako se peče.

vađenje škartoceta nakon pečenja

Nakon 1,5 sat (cca), otvorite i pažljivo prebacite “ptičice” u neku širu posudu (ako su se pekle u casseroli, koje su tako lijepe pa se u njima ovakva jela i poslužuju, samo ćete na trenutak izvaditi ptičice u neku priručnu zdjelu)

6 Dovršavanje umaka : Idealno je ako propasirate povrće na klasičnoj pasirači jer će na njoj ostati sva vlakna. (Odstranite sa pasirače ostatke pori luka). Da bi dobili još čišći, ljepši umak, sada tako pasirano povrće možete procijediti kroz vrlo gusto sito (npr. kineski chinoise). Varijanta koja mi se najmanje sviđa jest povrće izmiksano štapnim mikserom ( često se koristi i  kod pašticade ) – nije dobro jer dobijamo, gustu  masu poput palente i umak izgubi na svojoj finoći i kremozitetu.

Zapravo, vrstu pasiranja i dovršavanja umaka određuje  ono što želite poslužiti kao prilog uz škartocete (ili pašticadu) – odnosno, da li trebate više ili manje umaka. Ako ne trebate previše umaka, onda je dovoljno pasiranje i cijeđenje umaka.

U propasirani, ili pak, procijeđeni umak , dolijte cca 2-3 dl kokošje juhe (stocka) ili obične vode . Pustite da prokuha. Onda u umak smjestite “ptičice”, protresite i nastavite kuhati, na laganoj vatri, desetak minuta, da se sve lijepo prožme.

7  Ugasite i pustite desetak minuta, dobro poklopljeno, da se jelo “odmori”. Nakon toga ga servirajte s različitim prilozima.

Dalmatinske punjene “ptičice” s hasselback krumpirom

 

 

Posluživanje

Moj otac je škartocete najradije posluživao s pečenim kroketima (tijesto od njoka koje se prži u ulju). Izvrsno se slažu i sa nježnim,  zapečenim  rimskim njokima.

Kada imam gozbu. poslužujem ih sa piticama/ružicama od sira, radiča ili špinata. Fantastični su uz zagorske štrukle. Mogu se servirati i sa svim vrstama priloga od krumpira., kao što su npr. hasselback krumpiri

hasselback krumpir